smotani
petak, 31.10.2008.
Ludi neki dan
|
Ludi neki dan….. Došao mi je bratić i „pokvario“ sve današnje planove. Kud baš sad dođe gledati auto kojeg namjerava kupiti? Ma, šalim se… on mi je jedina svijetla točka u mojim obiteljskim vezama… Jedini s kojim sam dobar..nas dva smo „izrodi“ , on je jedino svijetlo s očeve strane. Auto.. čim ga je vidio, shvatio je.. to nije to, to nije to… ali na slici je bilo sasvim nešto drugo!! Vidno potresen spoznajom da se u razno raznim programčićima slike i te kako daju ušminkati, razočaran, tužan… potražio je utjehu na drugoj strani. Iskreno, ne znam zašto, ali podsjeća me na neke bliske osobe koje kad padnu u „depru“ obavezno moraju spiskati koju kunu da bi ispraznile tu svoju iznenadnu povrijeđenost, trenutno stanje ili kako već to sve ne nazivaju… Otišli smo u nabavku njemu uvijek prijeko potrebnih tehničkih sitnica. Nikada nisam shvatio ta njegova čuda elektronike, a iskreno, nije me niti zanimalo, ali ga uvijek rado nazovem..Hej, stari, šteka mi onaj program za slaganje filmića, za unakaziti slike… Dok smo obilazili sve te njegove tajne kutke, već pomalo umorni (barem ja) i gladni cijelo je vrijeme pričao o novim planovima na zemlji i šumi koju sam mu prepustio nakon očeve smrti… Oduševio me… sa kolikim žarom je pričao o svojim maštanjima i početku novog biznisa, kojeg iskreno, nisam baš potpuno razumio…mislim, mislim da se svelo na seoski turizam..tako nekako. Jedino što sam shvatio trebat će moju pomoć… ajde ak nije nešto teško..može… zašto ne… Kada je počeo opisivati svoje želje, pomislio sam, buraz ja jesam malo smotan, ali ti si totalno pukao…. Oduševio me svojom idejom da u šumi, postavi puno kučica za ptice, različitih veličina, oblika… Eto, još jedan sanjar u obitelji… I sve bi to bilo super, i ja bi se tako veselio tom događaju da mi nije rekao Al, gle buraz…računam na tebe, očekujem da ćeš ih ti napraviti! Aaaaaaaaaaaaaa… molim??? Stari, si ti normalan??? Napravim ti jednu, dvije kučice, ali…hej..pa koliko ti toga planiraš? Paaaa, šuma je velika hm…, a ima lijepa gusta šuma, ok, moram je malo prorijediti, raskrčiti, pa za početak, stari , a barem 50 komada. Ljudi moji??!! Pedeset kučica za ptice?? Pa nemam ja obrt? Pa nisam ja građevinar…on je lud! Sreća da smo sjedili u kafiću jer garant bi opal na sred ulice. Otpio sam malo soka, pogledao ga, onako, kao smireno, pitao Molim? Gledao me onim svojim plavim očima i mirno, bez da je trepnuo ponovio..Pedeset, ali gle, pa nije to puno, to je samo za prvu ruku - ja ću nabaviti daske a ti složi nacrte, pili, spajaj, gradi… moraš napraviti nekoliko veličina zbog …..riječi su polako nestajale u daljini.. gledao sam ga s nevjericom..pa on to stvarno misli! Eto, ko mi je kriv što sam mu prije nekoliko godina, ničim izazvan, poklonio dvije kučice za ptice…jer je stalno kukao kako bi on to volio oko kučice…. Najtragičnije je…što on to doista misli i očekuje to od mene…..ok..mislim da više nisam siguran koliko sam dugo nepomično gledao u jednu točku dok nisam progovorio..Jel ti to za istač?... a on, onako blentavim osmjehom pogleda i veli…nego što! Jel to problem?..Da, kad moj bratić kaže jel to problem..sve je jasno….i badave moj autoritet od koje godine razlike….. Nakon samo konačnog uvjeta da bi bilo dobro to do proljeća napraviti pogledao me onim vragolastim očima i…Ajmo na picu..gladan sam… i ja sam bio do maloprije… Nakon malog predaha imao je on još želja po Plavom Zagreb gradu…mislim plavom od plavaca…fakat, postali su vidljivi…ima ih… ali smo sve sveli na obilaske još ponekog dućana u blizini. U povratku, svratili smo do Mladena, jer opet mu je nešto riknulo na videu… i dok je bratić to popravljao mi smo radili plan za sutrašnji dan. Naime, dogovorili smo se naći sa Tihanom i otići njezinoj majci..jer, stjecajem okolnosti, niko od nas ne zna gdje joj je novi dom, a svi imamo još i svoje planove… tako da, kako sada vidim, bit će mi sutra malo naporno..ali, nadam se da će to moja leđa izdržati. Kad je otišao, a bilo je već iza 6 sati dobio sam iznenadnu inspiraciju za nacrte kučica …. i… skicirao nekoliko različitih oblika..sad, ipak ga moram pitati o kojim je pticama riječ, jer, ja ih volim slušati a poznam samo vrapčića, kosa, gugicu i tako neke... Mislim da mi ove zime neće biti dosadno… imat ću što raditi, sva sreća da imam bratića, ko zna, možda bi, kao medo, prespavao zimski san? Sve u svemu, ništa što sam danas planirao nisam obavio, napravio…. , ali, ne žalim se, bio je to ispunjen dan jedino..nešto mi leđa govore da mi baš nisu zahvalna na tolikom štrapacu… |
- 21:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||