smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

ponedjeljak, 27.10.2008.

Južina je kriva za sve....

Uf…nakon dana ispunjenog svim i svačim, sjednem..ajde poslušat ću malo vijesti, vratiti se u stvarnost. Ma, uvijek požalim kad to odlučim..aaaaliii… moram biti u toku.. Prvo… komemoracija i sprovod gosp. Ive Pukanića. Opet mi se misle vrate na taj dan, na veliki bum koji sam čuo… Ne, ne bih sada o njemu kao novinaru, danas se i prevelike polemike vode oko toga da li je ili nije … svako ima pravo na svoje mišljenje.., ali mene više brine činjenica na koji je način ubijen, likvidiran kako bi rekli jezikom podzemlja… Pročitao sam izvatke intervjua s njegovom kćeri ….ne, ne želim ulaziti u obiteljske odnose, to je njihova privatna stvar, ali… po njemu je vidljivo da je još jedna djevojka ostala bez brižnog oca..… I kod ovog bi tužnog događaja dodao samo jedno… nije li, u najmanju ruku, neozbiljno da potpredsjednica vlade u knjigu žalosti upiše „žao mi je, trebali smo ti vjerovati“? Dakle, gospodina Pukanića nema jer, eto, nismo mu vjerovali. Gospođo potpredsjednice..ja, ja mali čovjek, ja sam vjerovao……..
Slušam, danas ustrojen novi ured u Policiji Nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta .. Hrvatski FBI.. super, odmah pomislim, sad ćemo i mi imati svoj CSI i slične serije, jer..materijala imamo. I odmah, pompozno najavljeno, i slučaj Pukanić preuzima novi Ured, ali..osnivanje istoga, koji će imati oko 300 policajaca, će potrajati.. i sad bi lovac rekao zeki…prvo skoči pa reci hop..OK, za početak..osnovali smo Ured. Vijesti su nastavljene novim smjenama u policiji.. smijenjen je glavni čovjek Dubrovačke policije.. za sve razloge koje su odgovorni naveli..imao bih nešto za dodati…a dodat ću samo da je istraga sa narko miljeom na Korčuli malo „stara“, da je borba protiv korupcije, kako sama Policija kaže, kontinuirana..dakle ili je neki novi slučaj ili..ili opet malo kasnimo..a za navodne propuste u istrazi za nestalom Australkom…samo bih dodao – danima smo slušali od najodgovornijih ljudi da je istraga korektna, intenzivna, profesionalna… i kada smo „dobili po prstima“ od Australske javnost, kada smo javno prozvani, mi to potvrđujemo i reagiramo smjenom. Slažem se ja sa takvim koracima, ali ne slažem se sa totalno različitim mišljenjima u tjedan dana..ili, ili stvarno mi trebamo slijepo slušati, kimati glavom?
Danas je dan stvarno obilovao događajima… završeno vještačenje u istrazi protiv D.Slavice – Kornatska tragedija.. uz svo dužno poštovanje prema stradalim vatrogascima, samo..samo se pitam nismo li mi uvijek prvo spremni na linč pa onda provjeravati. Teško je, izuzetno teško uopće mi o tome govoriti…iz, osobnih razloga, ali ipak, pokušavam biti realan…što ako, ako doista čovjek snosi onu moralnu odgovornost i onu, dakako, što je bilo i maloljetnika, a ako je tragedija doista djelo spleta nekih prirodnih fenomena ili kako to već nazivaju…?
Jedna od boljih vijesti dana je da je INA konačno vidla da cijena barela nafte na tržištu pada.. Aleluja…sutra odmah idem sa karnisterom na pumpu… jer neće ovo dugo potrajati – čim je Predsjednik Uprave najavio da cijena benzina ovisi i o tečaju dolara…ne bu dugo…. Na cijenu barela nafte ne može se više „vaditi“…
Ima još udarnih vijesti…sin Koradea… opet u pritvoru – što sad reći.. majka kaže nije razbio bocu.. ma kao da je to bitno, mene više brine sve ono drugo što je izrečeno, a ona se uhvatila te boce..razumijem ja , majka ko majka, ali ipak… mene je strah onoga noža kojim je (kako kažu) mahao.. svako se mogao naći na putu tog mahanja... Iako ovo nije bilo u Zagrebu, eto, mirniji sam.. u Zagreb je stiglo pojačanje .. 250 Policajaca iz Lijepe naše učinit će naš život sigurnijim..žao mi je tih dečki koji su, odvojeni od obitelji i kojima je postavljen vrlo težak zadatak.. vratiti povjerenje građana..
Zapaljen Getro u Osijeku…istraga traje, Getro tvrdi nije podmetnuto, uređaji za dojavu opasnosti od požara nisu isti dojavili u Vatrogasni centar, zaštitar nije primijetio… pitam se… nije li i taj požar u svijetlu svega što se posljednje vrijeme događa? Jedino što me donekle utješilo, svih 60-tak zaposlenih bit će zbrinuto – iskreno se tome i nadam, jer nisu ti ljudi što se Getro sam zapalio…
Vremenska prognoza.. e super, sad znam zakaj sam tak zbediran ovih dana… južina – ona je kriva za sve..
Htio bi još nešto..upravo sam pratio i BB … o Bože, zar stvarno toga ima.. e to neću komentirati jer uvijek se nađe neko za i protiv..i to, i to je demokracija.. samo, samo mi nije jasno kako će se pojedinci snaći kad izađu, kako će pogledati ljudima u oči, kako se njihovi roditelji sad osjećaju.. strašno.. Ja bi, bez miješanja i komentara ipak rekao… ja sam za Miru ;)

I sada…na kraju… ovaj post sam napisao za sve Vas koji ste shvatili u kojem sam filmu ovih dana, kao zahvalu na svojevrsnom razumijevanju i svojevrsnoj podršci iskazanoj na poseban način. Htio sam i onima, koji misle da sam veliki patnik, reć da život ide dalje, da ja to jako dobro znam, ali da je u svačijem, pa i mojem životu, dozvoljeno imati uspone i padove.. Da bi pao, čovjek je morao imati i uspon… Ubuduće, svoje osobne misli posvećene nekim tamnim stranama zadržat ću u svom dnevniku ( dobro, ako povremeno ipak i tu padnem.. ne zamjerite), a Vama…ne, neću voditi dvostruki život ako ste to pomislili… Vama samo najljepše…:

A sada… idem malo u posjetu mojim blogerima, i možda se konačno primiti one svoje reperske dobrodošlice za Tihanu...ugodna vam večer…..

- 21:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

  listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....