SONGFORDEAD

Ne mogu se pridržavati pravila
Jer sam ne proporcionalno raspoređen,
Gutam sjemenke suncokreta kao mašinski pastir divljine
Nije utopija ali žuto nije sunce
Već je odraz zeleno ishitren rekvijem

Ne kradi mi memoriju, imam tek jednu minutu ushita
Bilo je mokro, bilo je teško vratiti se nazad
Bez pojasa sam tek običan pas, koji liže
prepušta se užitku vucibatine
cigareta York i sluđena prošlost
nepoimanje stvarnosti, rekvijem žute zgrade

postrojbe nisu ubile nikoga tko mi je drag već
dušu, srce je i dalje okovano bojama jeseni
koju volim, koju sanjam i kada je proljeće

jer svaki kraj nije uvijek kraj
već vrlo lako može biti i početak jedne zime