|
Iza staklenog postolja, nepostojani tiranin
Držimo li ptice u kavezima, uskoro postaje sigurno
Netko je ubio svoj šarm, lagano, besprijekorno
Nevaljala kleta cesta isto tako trune
Zapuhao je hladan vjetar, bili smo mladi
A ipak dovoljno stari, rat je završio
Vani kiši a meni čini se
Kroz prozor Sunce nekako sja
Vrijeme je Krezubica, dolazim
Bez konja, joj prilazim
Razgrćem dim joj sa bokova
Podaje se, il mi se daje
Smisao je u svakom slučaju isti
Bit će moja dok ledena neposlušnost
Razbija nam sram
Prilazim, očekivano već noćima dolazim
Još ovu noć, padaju krune
Moja je, tek pristigla, naga
Stupam, neuspješno, nikada od mene vojnika
Bez zapovjedi, dubina je moja
Savija mi se pod dlanovima
Koža znojna, tijelo malaksalo
Nisam bio uvijek iskren sebi
Jer kada bih bio, sanjao bih opet žutu zgradu
Gorku priučenu kafu, cigareta
Gospodina Waltera Wolfa
Starost odaje opseg koji se sužava
U meni ostaje tek utjeha, živ bio pa vidio
|
