SONGFORDEAD
29.09.2019., nedjelja
PROSJAK BEZ SINOVA
|
Iza staklenog postolja, nepostojani tiranin Držimo li ptice u kavezima, uskoro postaje sigurno Netko je ubio svoj šarm, lagano, besprijekorno Nevaljala kleta cesta isto tako trune Zapuhao je hladan vjetar, bili smo mladi A ipak dovoljno stari, rat je završio Vani kiši a meni čini se Kroz prozor Sunce nekako sja Vrijeme je Krezubica, dolazim Bez konja, joj prilazim Razgrćem dim joj sa bokova Podaje se, il mi se daje Smisao je u svakom slučaju isti Bit će moja dok ledena neposlušnost Razbija nam sram Prilazim, očekivano već noćima dolazim Još ovu noć, padaju krune Moja je, tek pristigla, naga Stupam, neuspješno, nikada od mene vojnika Bez zapovjedi, dubina je moja Savija mi se pod dlanovima Koža znojna, tijelo malaksalo Nisam bio uvijek iskren sebi Jer kada bih bio, sanjao bih opet žutu zgradu Gorku priučenu kafu, cigareta Gospodina Waltera Wolfa Starost odaje opseg koji se sužava U meni ostaje tek utjeha, živ bio pa vidio |
