utorak, 29.04.2014.

Ipak Centimetri

Noć je pažljivo prilazila prstima što su krili pokrete prolaznika. Nemarno su prebirali po knjizi zagonetki. Nije uvijek sve bilo nevažno, nekada sam vjerovao u pitome kestene, sjenice sagrađene u najljepšim vrtovima romantičara.
U nagosti njenoj tražio sam Sunca buđenje. Prijeći preko njenih koljena prema dubinama priviđenja uvijek je me razbuđivala. Davala spoznaju neobuzdanog čovjeka koji vlažnim jezikom razgolićuje joj utrobu dok njeni glasovi iz tišine prelaze u stenjanje, čupanje moje kose dok mi lice unosi u svoje napeto međunožje.
Mirisi i znoj dodira mi se miješaju u nozdrvama. Ne gubim ju, tek oslobađam ono divlje u njoj. Ženu tisuću zvijezda u očima dok joj se grudi ispunjavaju razbacanim krvim zrncima. Želi me u sebi, uz zid pribijenu. Večeras sam tek milimetar od nje kao grizodušje nestašluka.
23:00 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.