SONGFORDEAD

Svetica ili bludnica, raskalašenica na mirnim vodama. Zavodljiva, povodljiva. Uvijek sam ju smatrao ženom strašću izlivenom. Vrijeme vedro iako neki zlonamjernici nagovještavaju ledene suze.

Krenula je prema jezeru gdje se obično skupljaju razdraženice. Iščekuju svoje ljubavnike. Ona je imala tek nepristupačne slike na ljepše dane iz prošlosti. Dama kojoj se bližila četrdeseta. Napetih bokova, bujne stražnjice. Grudi koje su već dugo bile skrivene u gladi za usnama sa kojih se prelijeva med. Sjela je zavodljivim, kiptećim tijelom na klupčicu uz obalu.

( Sunce ju je punilo energijom mistične bombonjere. Izvana tvrda kao tamna čokolada a iznutra kao krema vanilije i ruma sa sitno nasjeckanim brusnicama. Kada bih ju zagrizao cijedila mi se niz vrat do prsa. Prstima bih pokupio tečnost koju je tako rado polizala. Uvijek je budila nemir u meni.)

Dok sam joj prilazio palio sam stabla oko sebe. Vatreni plamen buktio je crvenim sjajem. Prišapnuo sam joj '' Prema tvojim Skrovitim prostranstvima ili mojim zelenim prerijama''. Samo se nasmiješila i sve bijele oblake na modrom nebu povukla za nama.