SONGFORDEAD

Pomisliš li ikada na mene divlji cvijete što goriš vatrama tisuću baklji? Poželiš li osjetiti tijelo svoje na meni kako stenje i kidaju se sve opne strasti? Gori, gori. Obasjaj put Ljubavi. Zajecaj dok prolazim ti odajama Purpurnih zagonetki. Zagrebi po dubini boli. Neka cijeli svijet zna, tvoj sam kao zrno soli u morskim valima'.

Pomisliš li na prste što te miluju kao paperjem strasti? Tijelom ti struje rijeke nemirnosti. Čvrsto hvataš drvenu stranicu kreveta, stežeš se. Puštaš neka ti vene ječe, krv ti nemirno nosi ljubavne namjere slasti.

Putujem, putujem ti porama koje plamte. Pamučne vezice palim, svilene mašne vežem ti oko članaka. Kruto te uzimam straga dok noćne ptice putuju u svoja gnijezda. Potpisujem ti se po bedrima bijele puti.