SONGFORDEAD

Krali smo jedno od drugog dodire na valovima sirovosti. Pronalazili ožiljke sretnih trenutaka kada smo se osjećali sigurno, zadovoljeno. Griješili smo jako, ludo. Usne sam ti prevlačio okusima divljih ugriza, ujedima zvijeri. Želio sam te s prvim noćnim utapanjima, propadanjima u pijesku vreline.

Sklupčaj se uz mene, pute' zagonetnosti prepusti pustinjaku što putuje uz mjesec koji udovoljava zvijezdama modrog neba. Ljubit ću ih, opojno buditi u njima savršenstvo osmjeha i vječnih ružinih latica. Dok ne odškrinem vrata koja vode u bezvremensko postojanje nosit ću te na rukama. Bit ćeš na tronu grubosti. Moja, samo moja.
Ako i vjetrovi zapušu sa sjevera znaj držat ću te za ruku. Neću te kriti od Nordijskih Bogova. Ti si moja Svetinja, treptaj Svemira, odsjaj vulkana dok bijesni po zemljanim ravnicama Usuda.

Pleteš mi se oko nogu. Mreža sladokusja se topi, kapa ti po dlanovima malenim. Ustreptalo rastem, bujam. Osjetiš život na usnama vrelim. Ludo me ljubiš, budiš svaku stanicu sjećanja na udarce u bubanj postojanja.

Padam, imaš moć podizanja. Svaku notu buđenja mi urezuješ u uspomene grijeha. Tebi, samo tebi se prepuštam. Dopuštam ti sve sitne, zavodljive laži. Vrtlog u glavi se stvara. Bez tebe sam tek lutak na končićima nemira.

Jecam u tvojim rukama, param nebeske brodove zubima. Stvarnost se miješa sa snovima iz kojih se nikada ne želim probuditi.

Razbojnici su ponekad u nama, mislima. Plešu nam u snovima, pale mrak tamnim velom uzdaha.

Tragaju za vojnicima u svemirskim odijelima.

Ja osobno više cijenim pažnju Zgodne žene što mi se vrckavo približava. Njiše bokovima, miriše žudnim dodirima po bedrima.

Spokojno su stoljećima krali zadovoljstva na krevetu, osuđivali vitezove i njihove oskudno odjevene Dame.
A ja, a ja maštam o usnama njenim zanosnim, jutrima dok me budi gorkom kavom i medom što mi ga liže sa prsa.

Znamo li se? Plesala si, bokovima priželjkivala privući pažnju mojih pogleda. Izluđuješ me dok se presvlačiš. Isprobavaš novu odjeću iz robnih utjeha.

Što ti večeras odgovara? Koje pruge, šarene latice, linije i kockice po leđima?
Iskreno ću ti priopćiti. Ne znam hoće li ti se svidjeti?
Meni je svejedno jer želim te nagu na sebi, tek grudi neka ostanu skrivene. Stisnut ću ih, lagano zagristi, pod jezikom osjetiti kako ti dva malena otočića bujaju.

Ruke ću ti vezati bršljanom zadovoljstva za rubove kreveta. Straga te obujmiti, te dvije polutke neobuzdanosti rastvoriti. Vlažno ćeš jecati dok međicom putujem do odaja vrelosti.

Ulazim, tijelo ti njišem na zvukovima glazbe iz kutije srama. Puknut, puknut ćeš kao zrela, sočna jabuka na pola. Srce si mi dala, znam. Ja sada kao prolaznik ostavljam po tebi osjećaje sagorijevanja.