SONGFORDEAD

Uz tebe sam se privio, zaboravio razloge osude. Sklonio sam divlje palme i malene skulpture sa krošnji uzdaha. Želim te, putuj sa mnom u vremeplovu titraja. Osjetiš li nabrekle, vrele glasnice na britkosti kojom me spotičeš. Po koži ti trguju nikotin i kisik, molekule narančaste boje, mješavina putenosti i čežnje.

Ne skrivaj mi se iza suvišnih riječi. Zagrizi, usudi se biti na tronu grešnosti. Jezero nam je poklonilo svoje dubine i zanose dok stijene pišu romancu na zemljanoj ploči.

Djevojka si koja me je pokupila na cesti znatiželje. Psi lutalice su zavijali na zvijezde što ih je bacao mjesec, u noći. Položio sam glavu na grudi ustreptale. Raširio svilenu maštu, okus tijela ti je ljuto privržen. Vrebaš me, osjeti na gramofonu note kojeg vrte prsti ljubavnika.

Potpisujem ti se po bokovima, krutošću. Istančanih okusa miješam sastojke požude. Jedem te više puta dnevno.