SONGFORDEAD

Vrijeme je još bilo prohladno. Ova zima se odužila ali nam je poslužila. Dao sam najbolje od sebe samo da te probudim, u tebi cvijet slobode razbudim.

Grudi su ti bujale, bradavice kao dvije latice odnosa krasile sjećanja i prostor. Grickao sam ih žudno vidno otekle. Željela si me u sebi, duboko na valovima jutra.

Pod prstima polutke su se ritmično kretale. Utapao sam snove u njih. Želim Ženu, želim Tebe, otkucaje srca ti kako sjedaš na mene, ostavljaš tragove zadovoljene stvarnosti.

Volim, volim te tako jako. Pustošim sve pred sobom samo da budem pod tobom. Moj si svjetionik modrih nijansi. Sjajiš kao vedro nebo, letiš kao zvijezda repatica.

Čvrsto se drži za moja ramena. Sve je naše, predivno i čisto.