SONGFORDEAD
10.02.2013., nedjelja
Varljiva Je Noć
|
Oprostite, kako Vam je ime? Na to pitanje Vam ne mogu odgovoriti. Želite li sa mnom provesti noć? Naravno. Kod mene ili kod vas? Može kod mene, večeras sam sama, a za poslije ne garantiram. U redu, idemo. Sjeo sam u kut male kuhinje. Izvadio pribor, zarolao jednu i zapalio. Promatrao sam ju dok se kretala po stanu. Pripremala je svježu bijelu posteljinu. Skinula je sa sebe svu odjeću. Obukla tek spavačicu, ljubičastu. Nazirao sam mirne i pohotne grudi. Bradavice koje mi se već igraju sa maštom. Kako je odmicala od mene polutke su me vabile. Rastao sam, kopnio u rukama i srcu. Nisam mogao propustiti ovakvu priliku. Morao sam ju imati sada, dok je kukavica odzvanjala dvije minute do ponoći. Prišao sam joj i poljubio vrat kao u srne vitak. Okrenula se i ugrizla me za jezik. Nagurala uza zid, svukla i naskočila na krutost mi koja je bujala svakog trena sve više kako mi je krv pritjecala u njega. Nije zastajkivala, ubrzavala je ritam dok se rukama držala oko moga vrata. Ispuštala je zvukove ranjene zvijeri. Sve sam jače prodirao u nju, razbijao maglu i dim oko nas. Vrisnula je zadovoljena, glava joj je klonula u stranu. Skoro je i pala da ju nisam zadržao na rukama. Odnio na posteljinu bijelu- pomislih ''a za nas ju je pripremila''. Pokrio sam ju toplom dekom. Još jednu zapalio. Obukao se i išetao iz stana. Ostala je za mene bezimena dama. Sočnih grudi sa pogledom ranjene zvijeri. Sve dok me kolega sa posla nije upoznao sa njom. Ime joj je bilo Dajana i već su 10 godina u sretnom braku. Sjeo sam na klupu. Zapalio još jednu. I sjetih se datuma kada sam ju prvi puta upoznao a od tad nije prošlo ni mjesec dana. |
