SONGFORDEAD

Skoro će zima moja mila. Utopljen u gorčinu hladnoće čekao sam te u pustoj ulici zatrpanoj bjelinom pogleda. Pomalo omamljen umorom vremena vrludao sam oblacima. Munje i gromovi su me razbuđivali. Tako bih se htio uviti uz tvoje tijelo medonosno. Pokloniti ti svježinu noćnog snatrenja.
Potpaljuješ vatreno sjeme u meni. Usne mi grizeš. u zanosu stežeš moja prsa preponama u grču. Ugrize duše ostavljaš na pjesmama klesanim kasno noću. Bezbrižna si bila dok sam ti grudi sladio uljnim napitcima sladokusja. Znatiželjno sam promatrao lagane pokrete trbuha. Izdahnula si strah, udahnula sreću vezanu uz molekule zavodljivosti. Prstima sam se pleso oko pupka. Spuštao se niz maleni brežuljak u tajnost postojanja. Neka traju vječno šareni leptirići kojima me vodiš kroz utrku života, u kojoj sam uvijek prvi i posljednji tvoj vitez.