SONGFORDEAD

U pet minuta me je smotala oko svojih nogu. Razodjenula me, podigla visoko kao barjak crveni. Za nju ću voditi bitku sa samom zloćom, gnjevnim bijesom vremena.
Polila me vrelom vodom. Gorio sam, koža je pucala. Lud, lud sam bio. Noć sam probdio. Čekao ju da se vrati, muke mi skrati. Zalijepi se na gumene dijelove moga tijela. Sočno me proba. Pomiješa sa slatkoćom vlažnom. Neka ti niz usne klizi. Prstima lijeve ruke pokupi. Prebaci u desnu, razmaži po polutkama širom otvorenim. Daješ mi se dok mi duša vrišti. Znala si, ja sam tvoj kauboj budućnosti. Sa crnim šeširom. Mamuzama kojima sam te bockao, tek toliko da ti probudim maštu.
Zagolicao ti bedra, jezikom vrludao kao mačak na vrućem limu. Pekao se, skakutao oko tebe. Uhvatio te za ruke. Vezao konopcem zanosa za stranicu kreveta. Sada si samo moja. Tvoj sam sudac i propalica. Uzimam te straga. Prodirem dok ti usne vlažim pjenom koja teče u potocima iz pjesama Sudnjeg dana. Grčiš se, stežeš Ga. Propinješ se, o napeti mi ponos zapinješ. Ljubim ti leđa, utiskujem ime svoje. Lutalica.
Zbog tebe mila moja, grešne duše istražujem prostranstva zelena za cvijetom našega odnosa.