SONGFORDEAD

Zar ti je srce plakalo? Želim ti obrisati tu crnu suzu sa tijela. Učiniti te Božicom mraka, u jednom trenutku ćeš bit kao sjajna zvijezda nebesko plava. Nemoj omatati tugu u okvire samoće. Pusti me, želim ti prići, za ruku nježnu uhvatiti. Provesti divljinom postojanja pjesnika i probisvijeta. Upoznati sa svijetom potpuno drugačijim od onoga u kojem si do sada živjela.
U opustjeloj krčmi gdje nikoga nema proći ćemo do vrata u drugu dimenziju strasti. Ukrast ću te ovome životu, vremenu. Kroz nevrijeme kapi znoja blistat ćeš mi kao Snježna kraljica bjeline. Lagano i zanosno pokucat ću na dveri dame. Pokloniti se kao vitez. Odložiti mač i štit. Željela si moju bit a od tebe ne mogu ništa krit. Zlo me je uzelo. Bludno nadražen, vođen Mjesecom ulovit ću te u zamku. Oko ruku stegnuti šećerne okove, povući te k sebi. Nisam ni strašan ni bijesan vodi me ljubav u tebe, u tebe srce moje purpurno.