SONGFORDEAD

Došao sam uz pratnju kiše pod prozore otvorene. Skrivala si se od mene. Jesi li spremna za novi pohod u osvajanju utvrde na vrhu Mjeseca. Slike blistave i goruće prizivale su me. Kako sam im mogao odoljeti.
Tako si ponekad zla prema meni. Zoveš me, vabiš prstima umočenim u med. Istražuješ prostranstva koja želim ljubiti, jezikom nadolijevati kapi sokova čokoladnih medenjaka.
Srce si koje punim utiscima budućnosti. Hrapavo se stisnula uz mene. Ne puštaš me iako znaš sudba nam je kleta upisana.
Umrijet ću ti draga na grudima bez obzira koliko čeznuo za tobom. Ponosom tvrdo te osvajao, pisao pjesme ljubavne. Umrijet ću ti na dlanovima vlažnim od predigre koje su se čak postidjeli i Stvaraoci svijeta. U tebi cvijet radosti raste a po meni tek korov zemlje crne.
Ljubio sam te kroz tamu, okačio odjeću na najbližu zvijezdu. Lagano ti pratio tragove do postelje. Naslonio na ogradu željeznog, hrđavog kreveta. Noge ti razjedrio, iskreno rekao; Volim te bez obzira na očaj u mišićima. Ljubljena, straga prodirem, pišemo budućnost zajedno. Oči će ti sjati kao neonska svjetiljka, suze od smijeha će nam poteći.
Trag svoj brišem po guzovima tvojim.