SONGFORDEAD

U jesenskom danu čeznemo za toplinom neotkrivenih ruku. Pokušavamo zavoljeti šapat neobuzdanih boja.
Tajna knjiga daje mi moć kojom ću šarenilo cvijeća razbuditi na njenim bedrima.
Na sunčanoj strani ulice sitne kapi znoja skuplja u dlanove. Za sutra, suha jutra. Grli me nježno, ljubi strasno. Usnama crvenim, vrelim što kradu mi dah.
Padam joj pod noge. Želim se predstaviti. Bolje ju upoznati. Uzeti straga, zadići haljinu. Rastvoriti napetosti tvrdom.
Ostati u dolini gdje Sunce uvijek sjaji, nema zime, maglovitih poraza.
Ostati, dok sve zvijezde sa neba ne padnu. Proklet sam bio, proklet ću ostati. Kao ogoljena hrid, negdje, nekako, nitko me neće naći.
Želim ju vidjeti još jednom. Sve strgati s nje. Zavesti, uvesti kao vuk u svoju jazbinu. Na njoj pisati tintom strasti.