utorak, 31.07.2012.

ZMIJA SAM ŠTO TI SE MOTA OKO TIJELA


Hipnotizirala si me. Uvukla u svoj svijet bludne radnje i uzdaha koji su se skrivali pod krevetom naših grijeha. Zavodiš me, golicaš mi maštu putenom kožom. Po njoj sam plovio svojim vlažnim, debelim jezikom. Krutost si mi razdražila.
Svanulo je u očima što te pohotno gledaju. Magija je izašla iz kutije mađioničara. Zmija je izmigoljila. Želiš li u sebi osjetiti napast kojom te želim raširiti. Bit ću tvoje danas, sutra, jučer. Sladi se, gutaj, jedi.
Sram je samo mala beštija koja nas veže okovima tišine. Ljubi, muškost što u noći ti poklanjam. Gledaj me, usne tvoje želim gristi. Male tragove ljubavi na njima ostaviti. Ušne rese ti milo zavoditi.
Slušaj me. U tebi tražim svoj spas. Izlaz iz sudnjeg dana. Stope ti pratim po sobi. Bijele su, odaje te vrelost pokreta.
Tijelo ti se odaje, dok te za struk hvatam, meni prijatelju sutona i tamnog mjeseca. Prvi sam koji te je dotaknuo pjesmom. Ukrao ti srce ispunjeno nježnošću.
Mehanizam života u tebi sam osvijetlio. Uživaj na njemu. Tajna nikada nije bila, tvoja uska opna grijeha, nagriza mi dušu. U meni purpurna boja vlada, želim te ovdje, sada. Razmaknuti noge, u klinču sa tobom biti. Sve kutke Planete sniti, upoznati svijet, u kojem smo na vrhu planine. Samo nebo nam je plava granica. Osjetit ćemo lagani povjetarac boli što ljubav nam čuva.


00:43 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.