subota, 21.07.2012.

KALEŽ SOKOVA SE BUDI

Jezikom si istraživala njene usne. Pogledom sam se pokušao priključiti. Kosu si joj razvezala. Divlje se je osipala po grudima tvojim. Plamenim dodirima zagrijavala si ju, crveno je isijavala. Okrenula si ju na trbuh, uputila se unutrašnjom stranom bedara. Tražila noćni užitak u njoj. Bila je ono plavo u tebi. Nebeski oblaci što plešu uz glazbu bogova. Samo si nju htjela pored sebe imati.
Neka gori, neka gori. Probudi ju ognjenom žari na vrhu svojih jagodicama.

Izazivala, izazivala si me draga moja. Rastem, stasam. Prilazim ti, polutke ti rastvaram krutošću. Više se ne skrivaš. U tebi sam slobodan, sladokusje strasti širiš. Crno sam Sunce, svijetlim u tebi kao svjetionik na dalekom moru.

Uhvatio sam te za krila što si ih raširila. Njoj si se podala. Uplovila je u tvoje carstvo žudnju. Sasvim prirodno je bilo da joj priđem straga. Neobuzdanost iz očiju si mi upijala snagom električnog naboja. Promatrala si me dok sam u njoj pronalazio okuse grijeha. Vukla si me u nju. Ostajem, prebivam kao divlja zvijer.
Želim vas obje na ovom krevetu istrošenom. Još jednom dok ponoć ne dođe, uzdasi naši se ne izmiješaju u kaležu sokova. Sa vama dijelim sebe, nemir i glad.


15:07 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.