SONGFORDEAD
07.07.2012., subota
JUTARNJA SONATA KOŽE
|
Tvoj sam sladoled. Niz usne ti hladno klizim po maloj rupici na bradi do vrata. Susrećem se sa mirisima cvijeća, jezera modroga, dodira anđela plavetnih. U hrani slatkorječivosti ti se utapam. Hvatam se za resice glasnica. Plutam ti krvlju do nožnih prstiju. Odmaram se na unutrašnjoj strani nokta. Promatram ti stope koje ostavljaš u sluzavom tragu naše ljubavi. Vučeš ih za sobom. Otvori mi jedra. Uplovit ću ti u jezero ljepote. Urezati godove ljubavi u kožu svilenkastu. Zanjihati te na vjetru. Ljuljati, ljuljuškati. Grliti. Hvatati. U naručje mi padni. Putujem tvojom crvenom linijom srama. Dobro znaš, moja si draga. Naga, u haljetku od žada. Ljubljena moja, pokaži mi kažiprstom gdje skrivaš ključ nevinosti. Uletio sam u toranj tananog zida. Otvori vrata, znam, povratka nema. Pismo ću ti napisati. Tisuće njih. U tebi sam našao razlog svoje patnje. Tugujem, tugujem u tebi. A opet volim, volim te jutarnjom sonatom suncokreta. |
