Prekjučer sam s majkom doživjela prometnu nesreću. Nije nam ništa.
Naš je auto presjekao tramvajsku prugu i zabile smo se u parkirani auto. Imale smo sreću i s tim udarcem jer parkirani je na plin, a i majka ima fobiju od vožnje iznad pedeset na sat, što je ispalo jako dobro. Na Maksimirskoj se oko ponoći stvorila golema kolona tramvaja i počeli su voziti autobusi umjesto njih.
Prošli tjedan je jednoj profesorici na fakultetu gdje majka radi netko skinuo sva četiri kotača s auta. Njoj su sada s jednog kotača odvinuli četiri od pet vijaka. Kotač je otpao usred vožnje. Da smo bile na autocesti, obje bi poginule.
Osim što je način prebolestan, treba se u perverznoj želji misliti i na drugu osobu koja bi se mogla naći u autu. Ako se već želi napakostiti, ne mogu li se jednostavno izbušiti gume?
--
Još jučer sam razmišljala trebam li nazvati poznanika koji je dobar prema meni, ali me njegov pogled plaši. Sada sam shvatila da ne trebam.
Nema smisla družiti se s nekime samo zato jer je dobar. (Vjerujem da je uobičajena misao, ali meni je trebalo vremena da se odlučim držat toga.)
--
Ovo se tiče veza, onih koje jedine mogu funkcionirati:
Magneti privlače, ne užad.
--
Faze mog postojanja koje ljudi imaju potrebu kritizirati (u zadnje vrijeme):
1. ne idi u krajnosti
2. da si barem malo ljepša
3. manipulativna si
4. kasniš
5. kontradiktorna si
Sad trebam ispraviti petu - petu koje se u prvi mah mogu sjetiti.
Kako odgovornost i neodgovornost mogu ući u jedan pojam? Odgovornost zbog neodgovornosti. Sebi sam uvijek jasna, voljela bih kad bi mi se za svaku izrečenu manu mogao dati primjer, tako bih ih rado sve ispravila!
--
Jesu li otisci jednojajčanih blizanaca jednaki?
Pitala sam majku. Rekla je da će pitati one koji se time bave. Ne sjeća se odgovora. Krasno. Kad saznam ću vam reći 8)
|