Prekjučer sam s majkom doživjela prometnu nesreću. Nije nam ništa.
Naš je auto presjekao tramvajsku prugu i zabile smo se u parkirani auto. Imale smo sreću i s tim udarcem jer parkirani je na plin, a i majka ima fobiju od vožnje iznad pedeset na sat, što je ispalo jako dobro. Na Maksimirskoj se oko ponoći stvorila golema kolona tramvaja i počeli su voziti autobusi umjesto njih.
Prošli tjedan je jednoj profesorici na fakultetu gdje majka radi netko skinuo sva četiri kotača s auta. Njoj su sada s jednog kotača odvinuli četiri od pet vijaka. Kotač je otpao usred vožnje. Da smo bile na autocesti, obje bi poginule.
Osim što je način prebolestan, treba se u perverznoj želji misliti i na drugu osobu koja bi se mogla naći u autu. Ako se već želi napakostiti, ne mogu li se jednostavno izbušiti gume?
--
Još jučer sam razmišljala trebam li nazvati poznanika koji je dobar prema meni, ali me njegov pogled plaši. Sada sam shvatila da ne trebam.
Nema smisla družiti se s nekime samo zato jer je dobar. (Vjerujem da je uobičajena misao, ali meni je trebalo vremena da se odlučim držat toga.)
--
Ovo se tiče veza, onih koje jedine mogu funkcionirati:
Magneti privlače, ne užad.
--
Faze mog postojanja koje ljudi imaju potrebu kritizirati (u zadnje vrijeme):
1. ne idi u krajnosti
2. da si barem malo ljepša
3. manipulativna si
4. kasniš
5. kontradiktorna si
Sad trebam ispraviti petu - petu koje se u prvi mah mogu sjetiti.
Kako odgovornost i neodgovornost mogu ući u jedan pojam? Odgovornost zbog neodgovornosti. Sebi sam uvijek jasna, voljela bih kad bi mi se za svaku izrečenu manu mogao dati primjer, tako bih ih rado sve ispravila!
--
Jesu li otisci jednojajčanih blizanaca jednaki?
Pitala sam majku. Rekla je da će pitati one koji se time bave. Ne sjeća se odgovora. Krasno. Kad saznam ću vam reći 8)
Post je objavljen 22.07.2008. u 21:15 sati.