namjer42naznacenja

Strašno strašno.
Imati pamćenje od tri sekunde i tri sekunde biti gladan!!

Vidjela sam dječaka koji želi biti dečko kako se igrao vrhovima kose žene koja želi biti djevojka iza koje je sjedio u tramvaju. Zaneseno.

Prvi dojam mi traje do drugog, zadnji je najvažniji.

Ime Aida nema značenja. Izmislio da je Verdi za potrebe svoje opere.

Moja majka je bila najbolja u generaciji u pucanju iz M48. Otac moj zbog njenog režima i ambicioznosti kaže za vrhovne ljude u vojsci da nemaju pojma kakav potencijal imaju u narodu.


UPDATE
Najbolji video na YouTubeu

Možda ne vidimo jednake boje mi je zaključak. Ono što je meni zeleno je nekome možda plavo, a naučila sam to zvati plavim pa ne možemo saznati ima li velike razlike u viđenju.
Možda je zato nekome lijepa smeđa, a nekome nije :D

Sad opet nova teorija savršenog. Ljudi su savršeni. Tko još ima toliko mana da ne može biti isti kao netko drugi? Jedinstveni, savršeni. Teže samouništenju, a sposobni napraviti nešto veće od sebe. Sposobni napraviti klonove i stojeve. Oooo!

Bila su dva robota, jedan je otišao na Mars, a drugi nije. Bio je napravljen da sluša, ali i s 'umjetnom' inteligencijom. Znanstvenici su mu rekli da skoči (a da je skočio bi se strgao). Odbio je naredbu,, pitali su ga zašto, rekao je da mu prijeti samouništenje. Kažu da im je jedina misao bila kako da izađu iz sobe (tko zna kako razmišlja!).
Ovaj koji je krenuo na Mars se prestao javljati. Ne znaju je li 'poginuo' ili se 'oteo'.

Divno mi je u Terminatoru 2 kada kaže onom dječaku ili onoj teti da ga spuste u ono nešto tekuće što će ga uništiti jer je trebao biti uništen. Plakali su i pitali zašto to oni moraju učiniti, a Terminator je rekao da on nije čovjek, da ne može sebi učiniti zlo.
Nije to tako rekao, svi znaju što znači.

Sviđaju mi se nove igračke u Kinder jajima. Kako bi brat mog najboljeg prijatelja rekao zašto je to poklonio ženi za Valentinovo:
slatko je
od srca je
i traje vječno :D

Čokolada sigurno ne ;)

Život ide naprijed samo u evoluciji. Kada se dostigne savršenstvo evolucija prestaje i tada vrsta umire. :(

Čovjek može mijenjati dio svoje sudbine. Dio ne prihvaća. Smrt. Dokaz neprihvaćanja je medicina.

Energija je savršena.
Rekao je jedan dečko da sve teži energiji, da je to njegov pojam savršenstva. Prvi put nisam rekla suprotnu teoriju u našem razgovoru.
Al to ima stupnjeve :)
Perpetum mobile I. vrste
iiiii II. vrste!!*

Sijeća li se tko 'zvijezde repatice'? Mislim da je 1997. bila, ne znam zašto ali eto. Neka se nitko nije usudio reći da je to tamo neki komet jer unatoč mom stavu o vjeri sam morala s oduševljenjem reći: "Isus je bio u pravu!!!" Prorok, cijenim.

---
*možda netko ne zna da je I. vrsta 'stroj' kojeg pokrene neka energija i onda on radi vječno, a II. i proizvodi energiju, također vječno.
Da se to postigne...ooo sve bi bilo drugačije. Laički.

Kada hodamo leđima okrenutim' Suncu, sjena je ispred nas. Zato se treba okrenuti Suncu i neka nas sjena samo prati!!
Iako, ne bih protumačila da nas sjena vodi. Po njoj gazim :)

Danas sam pod tjelesnim poželjela napraviti 'zvijezdu'. Stala sam i razmišljala: "Ne znam to baš dobro, ali imam strašnu strašnu želju to napraviti iako ću se osramotit".
Ovo je samo razmišljanje..naravno da neću, ali razmišljam tako, kao i svi. I onda se sjetim. Koliko mnogo svakodnevno netko želi napraviti nešto, ali neće samo zato što se to ne radi?!
Ovo je glup primjer..ali me to sputavalo.
I što sam napravila?
Zvijezdu :)

Sada bih najradije rekla da je bila savršena, ali nije. Ne znam je više tako dobro napraviti (iako mislim da budem :) ). Ali..napravila sam je. :)

Sjećam se kada mi je ujak kupovao barbike. Sve su bile lijepe gumene. Moj tata nije imao novaca. Jednom mi je kupio barbiku. Plastičnu. Nije bila lijepa kao gumene. Ali jedina je koja je mogla obuć vjenčanicu. Sve imaju preširoke bokove, a ovoj bih rastavila ruke i noge, obukla je i vratila joj udove. Zato sam je voljela jako! I to mi je tako drago sada :) sigurna sam da je njemu puno značilo :)))

Volim ih. Oni su, kada su bili dečki, bili najseksi dečki ikada. A sada su tako divni muškarci :)



Treba se baciti u rijeku i neka teče stranom kojom plivaš!!

Idi!!!

Glavni bogovi:
Zeus, Poseidon, Had, Apolon, Hera, Dioniz, Atena, Afrodita, Artemida, Demetra.

Glavni heroji:
Odisej, Tezej, Perzej, Ahilej, Heraklo.


Univerzalija je opći pojam.
Jedno, biće, prapočelo, znanje, spoznaja, ideja, prostor i vrijeme,...

A zašto je prostor opći pojam?
Zato što je u njemu drveni stol.
A zašto je stol opći pojam?
Jer drvo trune.
A zašto je biće opći pojam?
Zato što smo mi ljudi?
A zašto je čovjek opći pojam?
Jer i mi trunemo.

A ja sam bio u bedu kada sam bio mladi profesor i kada bi me učenik nadmašio. Sada sam sretan.


Kakav radostan dan je bio danas!! Pripadnici vrsta
su se smijali :)))

Nova godina :D

Jako trezne jedinke iz razreda

Zamislite osobu koja je toliko skromna da to može biti iritantno gotovo, koja nema ni mrvicu bahatosti u sebi (recimo, bahata sam uopće time što namećem nekome da ovo čita!), koja se stalno smije!!, koja ne izgleda kao da je odavde (odavde je širok pojam..koja izgleda kao da nije odavde :) ), koja će učiniti apsolutno svaku stvar za koju misli da bi tebi odgovarala (koja će iskorištavati samu sebe za tebe).
Gotovo nemoguće za zamislti, a poznajem je.

Djevojčica iz moje prve osnovne, iz mog razreda, duga je priča o tome kako smo se našle, a mišljenje o njoj me još uvijek iznenađuje kada je se sjetim..da jedna dobrota može ići u tako bolesnu krajnost! Iznenadilo me i kada se nismo vidjele dugo i kada mi je rekla da je dobila menstruaciju. Od kada ta bića koja nisu odavde imaju to?

I sad mogu pisati stoljećima o njoj, ali neću.

Samo hoću reći da sam s njom hodala hektar kroz koprive i da smo obje imale plikove po rukama i nogama i da smo bile izrešetane od grana jer su koprive bile dvostruko više od nas i da smo na kraju morale pretrčavati veliko dvorište i kupile smo King sladolede, pobacale čokoladu s njega i mazale se hladnom vanilijom jer je bol bila velika i onda smo otišle tamo gdje ona živi i sjedile na onoj velikoj ljuljački i počelo je grmiti i sijevati i padati kiša, a mi smo ostale uživati u hladnim kapima, olakšavajuće. Aris, njen vučjak prekrasni i najdraži nam je lizao opekline, a mi smo se smijale jer neće grom u koprive.

Odabrale smo put kroz koprive jer je bio najkraći. Naravno da je najduže trebalo. Uvijek je to tako.

Pričale smo majka i ja o dečkima. O njenim dečkima. S predzadnjim je bila nekoliko godina, zaprosio ju je, a ona ga je odbila jer je htjela završiti studij nevezana da ipak bude opravdan njen žar za napredovanjem. Kasnije ju je ostavio, jer ona nije htjela samo biti žena, htjela je raditi više od njega. I to je u redu, sputavao je njene želje.
Kaže da je plakala. Pitala sam je zašto. *Samo ona može dati tako šokantno poremećene odgovore.*
"Pa poremetio mi je sve planove!"
?
Ma da, voljela je ona njega (drugačije viđenje ljubavi očito), jako (iako još uvijek čuva njegove slike), ali ipak je karijeru voljela više (i danas je voli više od svega..nažalost:( ). Ipak reći da plačeš jer ti je dečko poremetio planove..možda sam čudna ali..čak shvaćam. Donekle (jer je poznajem).

Neki dan mi sam se vozila tramvajem s prijateljicom. Bila je gužva. Pričale smo. Ušao je neki čovjek, imao je oko četrdeset godina. Nije bio onakav kakvi su inače. Gledam prijateljicu u oči i rekla bih nešto ali mi je previše neugodno išta spominjati u tako prepunom tramvaju gdje iako ljudi vide sve, nitko ništa ne radi. Čovjek je pedofil, da ne duljim. I ne razumijem to, ne razumijem, ne razumijem i gotovo. Ne razumijem Ponašanje!

A sada ljepše stvari :))
Sjetila sam se naranča u Grčkoj; jasno mi je da su mi često misli tamo, ne mogu si pomoć :))
Kako lijepa zemlja mora biti da ti pokažeš na drvo i možeš dobiti sok odma sada odma :D

Ovo je portafon zgrade u kojoj živim.

Haha. Nema portafona.

Ovo je lift u zgradi u kojoj živim.

Haha! Nema lifta.

:/

Razmišljam kako bih teško mogla biti s religioznom osobom. Lijepo je ako netko vjeruje, poštujem to stvarno jako! Ono u što ja vjerujem, vjerujem u energiju recimo. I u vjetar. I u sebe, naravno.
Religije teško prihvaćam. Ne kod prijatelja, to nikako ne. Ako se radi o prijatelju, čak mi je i drago. Znam da možemo djelovati zajedno jedino kao prijatelji. Možda se ne čini da je to uopće tako bitno ako se ljudi vole, ali meni je bitno. Ne mogu se zamisliti da živim s čovjekom koji se moli prije nego počne jesti. Takve situacije su mi krajnje neugodne. Ne znam što da učinim pa gledam u tanjur dok molitva ne završi. I neugodno mi je jer nisam dio nje.
Ne mogu zamisliti da na blagdane čekam da se dečko vrati sa svetišta, a do tad da spavam ili gledam televiziju ili pijem kavu ili kuham; radim nešto ili čekam! Čekam da proslavi njemu tako poseban dan, a meni tako beznačajan.
Ne želim biti dio tog dana. Ne pripadam mu i plaši me to da mi se duša promijeni. Da mi religija i Vjera budu tako bitne!
Neugodno mi je i na velikim vjenčanjima i na sprovodima. Svi stoje, svi mole kao u transu, a ja..stojim..i osjećam se glupo. I jadno pomalo.
Ne volim kada me netko navodi da vjerujem. Iako to gotovo nitko nikada ne radi jer zna da mi se mišljenje uvjeravanjem neće promijeniti.
Volim kada mi netko kaže koliko vjeruje. Ispunjava me ispunjenost :)
Moji nisu religiozni. Mnogi ne shvaćaju koliko je odgoj bitan. Iako znaju da ne slavimo, rijetki mogu shvatiti da ne kitimo bor. Što je zapravo jako čudno.
Imam sakramente samo zato da mogu biti kuma. Za jedno krštenje i dvije krizme. Da, to je strašno, užasno, grozno. Znam. Iako sam ponosna na kumčad :)) jer su mi to uspomene koje Nikad neće izbljedjeti. Kao ni moja krizma u plavom odijelu s plavo omotanim gipsom na desnoj ruci :) (kako me bilo sram, jooj).
Uglavnom, ovo sam danas zaključila. Ne bih se mogla udati za čovjeka koji je jako religiozan. Jer bi bilo prevelikih neodluka oko odgoja djece. Da. Ne želim to. Želim se udati za onog koji ima veća muda od mene ili barem kao ja. Ovo sad nema veze s religijom.
Niti naslov s postom, to je već klasika.

Svak put kad imamo zamjenu jer nekog profesora nema, imamo matematiku ili fiziku. Mi smo očajni, a profesorica matematike kaže: "Svaki dodatni sat je dar s neba".
:/ onak, ne.

Kada je radio žabicu od plastelina pod biologijom od 'projekata' sam ga pitala: "Jesi razvalio cijeli DNA?"
"Samo jednu nukleinsku bazu."
:D

I bilo mi je smješno kada me tražio bilježnicu iz hrvatskog da prepiše dio koji nije odslušao. A bilježnicu zapravo nemam, tu i tamo ponešto zapišem u jednu u kojoj pišem sve. Kada sam mu rekla da i meni nedostaje gradiva je odgovorio: "Ma samo da naučim za 4 i dobijem 3. :)"

Idealistu, ovo ti je poticaj da ne prestaješ pisati! :)
--

"1, 2, ,3 ,4, 5, 6, 7, 8, 9,
10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29,
40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49,
i dalje su brojevi za odrasle."

Ovako sam brojala kao mala. Nije greška, nema 30-brojeva. Nisam mogla zapamtit da postoje, to nema logike. :)

Snijeg u bojama.
Ajme grozno!
Što da padne?! Kao u Sibiru! Grozno.
Ima neka bajka o tome kako su jednog kralja svi slušali, a on je snijgu naredio da bude plav i mislim da ga je uvrijedio i snijeg je iz inata valjda ostao bijel, iako osobno mislim da mu je to najljepši izbor.

Što su ovi zamislili u tvornicama ne znam, vjerojatno ništa s obzirom na posljedice. Sad sam se opet sjetila naših divnih rijeka i iznimno neviđene čiste pitke vode i kako sve to zagađuju :( i naše more :(
Sramota! Rado bih dala život da to ne rade. A inače bih za malo toga dala život.

:) Sad sam se sjetila, kako sam pričala s Anđelom, da je lakše dati život nego misli. ..

Naslov je tek zato jer volim.
Posao. Odjeću.
Duh! Sve.

Što crtane mačke najviše vole:
miševe, ptice ili ribe?

*Vivaldi - Zima*

"Zastaneš li ikad i gledaš oko sebe i ne možeš vjerovat da vidiš sve oko sebe i stvarno se pitaš što ti tu, i zašto, radiš?"
...?
"Često."

Pitam se što je poslije smrti. Ne pitam se kad znam odgovor.
Trunem.
A kako se osjeća? ..Ne želim znati!

*Vivaldi - Jesen*

...

Daj ajde, pa tko sluša Jesen?!

:)
Ja.

Al & Peggy Bundy u raspravi oko mjesta za odmor :)


Ne idem u školu jer sam bolesna i to je ok jer zapravo više i nisam bolesna samo moram pazit na sebe :)
Pa se ne osjećam onako loše kao inače, kada mi dođe da se odjednom počnem moliti svim bogovima da me stave u školu da svaki sat pišem tri testa samo da se ne moram osjećati bespomoćno.
Naravno da to ne napravim, trpim.
Sva sam ponosna, imam ekstremo veliku sposobnost trpljenja. Čekanja. Šutnje. I tako. Ekstremno, ekstremno. Dam se kladit da nitko nije takvo nešto upoznao!! Bezobrazna sam sama prema sebi. :)
:(

Raspored sati uvijek najbolje znaju oni koji nikad nisu na satu. Najozbiljnije.

Gubim kile.
Sada sam na 47.

Ima tko kakav savjet kako da se udebljam? Jedem, spavam. Nisam jako bolesna.

Kako je nerealno *gledam, i ne znam što da kažem kada tu koristim nerealno. Rekla bih glupo, ali je..Čudno.* kada ne pojedem nešto do kraja pa mi se počnu spominjat djeca u Africi. Što to sad znači? Što, ako jedem onda nitko neće biti gladan?
Trebam cijeniti hranu.
(Tako da se prežderavam?) Ne razumijem.
Valjda bi bilo više u redu da budemo primjer i da jedemo umjereno. Kako bi to i Biblija, rekla, kao otrov radničke klase. Da jedemo umjereno. (Biblija to kaže jer bi u suprotnom bilo pobuna. A revolucije tada su bile gušene davno prije početka. ..)
Osim toga, da je samo na meni da se stanje gladi u svijetu promijeni, promijenilo bi se.