Zamislite osobu koja je toliko skromna da to može biti iritantno gotovo, koja nema ni mrvicu bahatosti u sebi (recimo, bahata sam uopće time što namećem nekome da ovo čita!), koja se stalno smije!!, koja ne izgleda kao da je odavde (odavde je širok pojam..koja izgleda kao da nije odavde :) ), koja će učiniti apsolutno svaku stvar za koju misli da bi tebi odgovarala (koja će iskorištavati samu sebe za tebe).
Gotovo nemoguće za zamislti, a poznajem je.
Djevojčica iz moje prve osnovne, iz mog razreda, duga je priča o tome kako smo se našle, a mišljenje o njoj me još uvijek iznenađuje kada je se sjetim..da jedna dobrota može ići u tako bolesnu krajnost! Iznenadilo me i kada se nismo vidjele dugo i kada mi je rekla da je dobila menstruaciju. Od kada ta bića koja nisu odavde imaju to?
I sad mogu pisati stoljećima o njoj, ali neću.
Samo hoću reći da sam s njom hodala hektar kroz koprive i da smo obje imale plikove po rukama i nogama i da smo bile izrešetane od grana jer su koprive bile dvostruko više od nas i da smo na kraju morale pretrčavati veliko dvorište i kupile smo King sladolede, pobacale čokoladu s njega i mazale se hladnom vanilijom jer je bol bila velika i onda smo otišle tamo gdje ona živi i sjedile na onoj velikoj ljuljački i počelo je grmiti i sijevati i padati kiša, a mi smo ostale uživati u hladnim kapima, olakšavajuće. Aris, njen vučjak prekrasni i najdraži nam je lizao opekline, a mi smo se smijale jer neće grom u koprive.
Odabrale smo put kroz koprive jer je bio najkraći. Naravno da je najduže trebalo. Uvijek je to tako.
Post je objavljen 13.02.2007. u 23:54 sati.