Al & Peggy Bundy u raspravi oko mjesta za odmor :)
Ne idem u školu jer sam bolesna i to je ok jer zapravo više i nisam bolesna samo moram pazit na sebe :)
Pa se ne osjećam onako loše kao inače, kada mi dođe da se odjednom počnem moliti svim bogovima da me stave u školu da svaki sat pišem tri testa samo da se ne moram osjećati bespomoćno.
Naravno da to ne napravim, trpim.
Sva sam ponosna, imam ekstremo veliku sposobnost trpljenja. Čekanja. Šutnje. I tako. Ekstremno, ekstremno. Dam se kladit da nitko nije takvo nešto upoznao!! Bezobrazna sam sama prema sebi. :)
:(
Raspored sati uvijek najbolje znaju oni koji nikad nisu na satu. Najozbiljnije.
Gubim kile.
Sada sam na 47.
Ima tko kakav savjet kako da se udebljam? Jedem, spavam. Nisam jako bolesna.
Kako je nerealno *gledam, i ne znam što da kažem kada tu koristim nerealno. Rekla bih glupo, ali je..Čudno.* kada ne pojedem nešto do kraja pa mi se počnu spominjat djeca u Africi. Što to sad znači? Što, ako jedem onda nitko neće biti gladan?
Trebam cijeniti hranu.
(Tako da se prežderavam?) Ne razumijem.
Valjda bi bilo više u redu da budemo primjer i da jedemo umjereno. Kako bi to i Biblija, rekla, kao otrov radničke klase. Da jedemo umjereno. (Biblija to kaže jer bi u suprotnom bilo pobuna. A revolucije tada su bile gušene davno prije početka. ..)
Osim toga, da je samo na meni da se stanje gladi u svijetu promijeni, promijenilo bi se.
Post je objavljen 01.02.2007. u 20:09 sati.