|
Isključite opcije da pucam mentalno ili od dva života a.k.a trudnoće. Hvala, Sretna sam.
UPDATE 29.08.: Danas idem u Grčku na tjedan dana.*
Bila sam na moru, s dečkom, s prijateljima i dečkom, dečkom i njegovom obitelji. Bilo je fenomenalno, vidjeh najljepši izlazak Sunca ikad, skoro me ubila Ljepota. Zapravo oslijepila, ali ne doslovno. I vidjeh ogroman Mjesec, krvavo crven i bolesnu, bolesnu mjesečinu. (*Bluuut, BLUUUT!*) A sada zašto je bilo fenomenalno, neću reć.
Stavila bih puno slika da mi baterija na fotoaparatu nije bila prazna.
Gledajte satelite na nebu! (Izgledaju kao zvijezde, ali ne trepere i miču se, nekad i popriličnom brzinom. Što nije 'zvijezda padalica', satelit je.)
Znam kartati preferans. Dobro, nije da baš znam, više kao 'ajde ajde' amater.
Ali znam bojati.
I budit se iz loših snova.
Dečkov tata mi je na kraju tjedna koji smo proveli na kampiranju s njima rekao da komandiram pri spremanju šatora. Kada je sve bilo gotovo i kada smo se vraćali u Zagreb, nešto smo pričali i rekao je: "To je uvijek tako u životu. Ti znaš najmanje, jedina ne znaš spremati šator i zato sam tebi dao zadaću zapovijedanja. A tebi se to svidjelo i to je najlakši posao i strašno je što uvijek na takav način zapovijedaju oni koji ništa ne znaju, a oni koji zbilja znaju, moraju raditi...(*jer tko bi meni dao šator u ruke da ga strgam ili, još gore, ili nije, ništa ne napravim. Njegov tata mene voli, samo da se zna, i nije time ništa loše mislio, to je samo konstatacija. I baš je grozno što je u pravu, kakvi imbecili upravljaju ,sve, zreli za klanje. Radna snaga se treba pobuniti kao "Mravi" (film.).
Da baš, kome se da zajebavati..*)
|