namjer42naznacenja

Ovaj odgovor mi je dala jedna jako, jako bliska prijateljica.
Nije da je neki nogometni fan, ali znam da i nije površna. Pa sam je pitala. Na odgovor sam ostala bez riječi.

I ovo mi je poslala.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

"Sada!", rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, "hoću da shvatite da ova
tegla predstavlja vas život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto je i u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava. Profesor se nasmijao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam da bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem."


Tko je ne bi volio :)

Very first time :)

DANAS

Sam bila na msnu. Kratko dosta. U to vrijeme sam kontaktirala po prvi put s yoy, vatrom, ruskom :), kako god. Prvi put. I upoznale smo se. Danas!!! Prvi put da kontaktiramo!!! O da.
Pričale smo o ljubavi.
Yoy ima čudno ime.
I bilo me sram po klasičnom mjestu za upoznavanje a.k.a Ribnjaku vikati "jooooooooooj". Al jesam. I neki ljudi isto. I primjetile smo se.
Vrlo sam oduševljena!!!
I prva je osoba koju sam upoznala preko interneta.
WOW :D

Slikano za blog :)

Jedno je ruska, drugo nije.

WOW!!!!!!


Update-28.07.2006.*
Bijah danas opet s yoy. I upoznala sam i DIJETE CVIJEĆA!!!

Pod dojmom sam

Mislite li da znate voljeti? Ne znate. Ma ne, ne znate.
Ljudi mrze kada im dirate nešto sveto. Samo netko tko nije čovjek se neće naljutiti ako izgovorite prve tri rečenice. Jesi li ti čovjek?
Nemojte govoriti da netko ne zna voljeti. To vrijeđa.

Da ljuljačka ode unaprijed, trebate je povući unazad. Ali to nema veze ni sa čim. Zar ne? Zar ne?

Tko je rekao da voli Blakea?

Previše alkohola mi je u krvi, rekla bih. Redom, kako na mojoj polici stoje knjige. Blake je na vrhu, nećemo o njemu. (Inače, najdraža pjesma mi je Duhovni putnik. Jel netko zna o čemu pričam?) Dakle:

Higijena ubojice; Vodič kroz lektiru; Oboljeli konj-pjesme razdoblja Tang; Wir sprechen Deutsch; Izbor igara sa kartama; Mali Princ; Le Petit Prince; The Little Prince; Alan Ford 424; Ljubavnici i luđaci; Susjed; Ilustrirani bonton; Poslovni bonton; Život u zoni; Seks i grad; Kama sutra-Vatsjajana; Krug čitanja; Zločin i kazna; Anarhija, država i utopija; 10. međunarodna izložba karikature; 6. međunarodna izložba karikature; 3. bienalna izložba karikature; Priče i zgode-H.C. Andersen; Tulipina igra; Hrvatsko-Francuski riječnik; Francusko-Hrvatski riječnik; Najveći trgovac na svijetu; Dijanetika

Pozdravljam sve koji me poznaju i koji se prepoznaju. I u lažima. I u svemu.

*Na Ribnjaku postoji obitelj ježeva. Ozbiljno.*

Jel znate da je strah najjači ljudski osjećaj? Možda ne samo ljudski, ne znam. Moguće.
Jači je od ljubavi i mržnje. Od patnje. Ni tuga ni sreća mu nisu ravni.
Nije li to strašno?

Smotaše se od straha čula
I Kugla posta Zemlja ova

W. Blake

Prvo što se tiče prošlog posta: Zbog komentara Leteće papuče sam se zapitala.
Ono "dobro će ti se vratiti"..čini mi se da se to odnosi na dobar osjećaj.
Hvala zbog toga!!!


A sad da dokažem nešto Sawyer, J. u:

Savršenstvo postoji.

Ako mislite da je život bez briga ili takav nekakav sulud ideal savršen, znajte da nije. Ako živite kao sretni, morali ste proći bol, jasno, al tko nije? Općenito, jako, jako sam sretna! Zato što vjerujem u savršenstvo.
Da je svijet "idealan", bilo bi nam stvarno dosadno. Pa zar nije sjajno što imamo malih briga? Barem se imamo čime baviti :)
Glad u svijetu i slične tužne stvari, naravno, nisu dio moje idile, no to ne znači da zbog toga nema ni jednog dobra u svijetu. Sigurno se svakom isplatilo živjeti zbog nečega, jer da nije tako, nebi živjeli...
(*Čin samoubojstva smatram činom kukavica koji nemaju snage ni hrabrosti da bi živjeli. Uglavnom. Katkada je bolje ubit se, valjda, sigurno ima iznimaka. Ali to samo onda ako nitko ne želi da živimo (stvarno je gadno tako napakostit nekome) i ako ...ma, puno fantastičnih primjera, sve se odvijalo u prošlosti pa nema smisla da spominjem. Neće se dogodit. Bitna je samo prva rečenica u zagradi. Jednostavno treba imat muda da bi se živjelo.*)
Primjeri savršenstva:
-kad gledam more i ne vidim mu kraj
-kad se kupam satima
-kad vidim neki ožiljak na sebi koji inače ne bih htjela imati, ali me podsjeća na nešto (sjećanja ne moraju biti lijepa, ali barem ih imam, što je velika stvar. Užasno je biti zaboravljen)
-kad mi padne ogledalo i razbije se-onda gledam tisuće predivnih svjetlucavih komadića posvuda!
-kad dobijem 1-onda misle da sam kul haha (ne mogu reći da me ne zabavlja)
-kada vidim nekog koga volim, obuzme me neopisiv osjećaj
-kada sam sebična
-kada vidim nekog koga ne volim pa mu nađem dobru stranu
-kada se moje predrasude uistinu pokažu samo predrasudama

Ima, jasno, još jako puno toga. Ovo mi je prvo palo na pamet.

I još, samo da se zna, u početku je bilo deset milijardi antiprotona i deset milijardi i JEDAN proton. Zbog tog jednog se dogodio 'Big Bang', a da ga nije bilo, postojalo bi samo čisto zračenje. Ovo je primjer što jedna "greška" napravi..sve ovo, sve! Samo Jedan je učinio svemir..naš svemir...Hvala mu na tome.

Pomoći nekom je znak dobre namjere.
Naravno!
Zapravo nisam sigurna.
Kada vidim da nekome treba pomoć, jasno da pomognem. Nije važno da li te ljude poznajem ili ne. Čak je bolji osjećaj pomoći nekome koga nikada nisi vidio jer se to od tebe ne očekuje.
Ali zašto prema nekome želim biti dobra? Već sam odavno shvatila da to nije samo zbog drugih nego i zato što se bolje osjećam. I to je sebično i svjesna sam toga! Znate onaj osjećaj kada je netko zbilja usamljen i svi to vide ali mu nitko ni ne prilazi jer je toliko ljudi u blizini da je solidarnost na nuli? E, taj osjećaj nemam. Jer uvijek priđem takvoj osobi. Ali ne (samo) zato što mu treba netko nego jer ne mogu podnijeti osjećaj kada sebi kažem "Trebala si to učiiti!"!

Užasno se osjećam zbog sebičnosti, užasno.

Mislim da je bolje da ovako ostane. I da budem svijesna toga.

Ponekad mi se čini da sam jedina koja tako razmišlja, no je li stvarno tako loše ne biti drugačiji?
Istina, nitko ne voli vidjeti dvije osobe koje su jednako 'površne'. Ali kako bi ljudi reagirali da je netko uistinu potpuno drugačiji? U našoj zemlji, nijedna osoba neobičnije boje kože ne može proći nezamijećeno. To se ne odnosi samo na druge rase, nego i na npr. albino ljude i izrazito crvenokose.
Nije ništa loše biti tako zamijećen, ali što da smo toliko drugačiji da recimo imamo sposobnost telekineze ili da možemo pogledom spaliti nešto. Ovo zadnje je pretjerano, no muči me pomisao da to netko otkrije, da takav netko postoji i da se sazna za njegov 'talent'. Što bi toj osobi radili?! Sigurno bi je mučili. Ili bi je koristili za istraživanja, ili, najvjerojatnije, ubili bi jadnog čovjeka, i koliko god bio dobar ili plah, smatrali bi ga čudovištem i općom prijetnjom koja će izazvati Apokalipsu ako se odmah ne ubije i spali. To su nekada radili ljudima sa čudnim idejama. Današnji je svijet svakako napredovao.
Ne bi nikako dopustili da se rade sumnjiva suđenja. Stvar bi bila riješena prije ikakvih dokaza.
Je li moguće da živimo u ovakvom svijetu?

Imala sam noćnu moru.
Sanjala sam da letim.

Svemir se širi
U skladu s vremenom

Svemir se širi, Vrijeme prolazi, Biljke rastu, mi starimo...čini se kao da smo u zlatnom Odnosu s prirodom :)

Lavander me potakla sa svojim pitanjem:))
Inače, (opet s medicinskog stajališta ) ljudi se počinju raspadati s 20 godina. Zato svi koji imaju više od 20 godina, nek se paze, možda im ruka recimo otpadne.
Ovo je bilo glupo.

Osim onih koji ne osjećaju, tko ne voli dodir?! Blago škakljanje naš mozak registrira kao bol. Jer to vodi jačem škakljanju pa svrbežu pa boli. Uh, koja glupost!! Iako je točna. A kad bolje razmislim-svi vole pa budu povrijeđeni, ali to je u redu. Bolji je osjećaj biti povrijeđen nego ne voljeti, zar ne? Hmm, ali bez boli, čini mi se, život ne bi imao smisao. Ili bi? Ne znam..na neki način, kao da smo svi ponekad mazohisti…