Pomoći nekom je znak dobre namjere.
Naravno!
Zapravo nisam sigurna.
Kada vidim da nekome treba pomoć, jasno da pomognem. Nije važno da li te ljude poznajem ili ne. Čak je bolji osjećaj pomoći nekome koga nikada nisi vidio jer se to od tebe ne očekuje.
Ali zašto prema nekome želim biti dobra? Već sam odavno shvatila da to nije samo zbog drugih nego i zato što se bolje osjećam. I to je sebično i svjesna sam toga! Znate onaj osjećaj kada je netko zbilja usamljen i svi to vide ali mu nitko ni ne prilazi jer je toliko ljudi u blizini da je solidarnost na nuli? E, taj osjećaj nemam. Jer uvijek priđem takvoj osobi. Ali ne (samo) zato što mu treba netko nego jer ne mogu podnijeti osjećaj kada sebi kažem "Trebala si to učiiti!"!
Užasno se osjećam zbog sebičnosti, užasno.
Mislim da je bolje da ovako ostane. I da budem svijesna toga.
Post je objavljen 15.07.2006. u 13:49 sati.