Smisao Života

četvrtak, 11.01.2018.

TKO SAM JA? - 2. dio

Hijra


Nakon rođenja u definiranju našeg „ja“ prvo na scenu stupa određivanje spola... Na osnovi genitalija određuje se je li dijete muškog ili ženskog spola... Problem koji se javlja kod određivanja spola nastaje ako se dijete rodi s nedefiniranim genitalijama, odnosno kao interseksualac, jer se unatoč tome određuje muški ili ženski spol, a ako se mozak djeteta kasnije razvije k suprotnom spolu od definiranog dijete može postati transseksualno... Međutim, i kada su genitalije definirane kao muške ili ženske može se dogoditi da spolni razvoj mozga nije u skladu s kromosomskim i gonadnim spolom, pa osoba također može postati transseksualna jer osjeća da je zarobljena u tijelu suprotnog spola... Neki znanstvenici (poput prof. Swaaba) predlažu da se djetetu ne određuje spol pri rođenju već da se takva odluka odgodi na 4 do 6 godina života dok se ne vidi u kojem će se smjeru razviti mozak djeteta...

Određivanje spola kao biološke karakteristike za sobom povlači i određivanje rodnog identiteta, odnosno određivanje društvenih (rodnih) uloga na osnovi spolne podjele na muškarce i žene... No, svi ljudi se ne osjećaju sukladno spolu koji im je određen (transrodne osobe), pa su tako diskriminirani u smislu iskazivanja rodnog identiteta... Ali, nisu svugdje diskriminirani... Facebook je npr. u svojim postavkama uveo mogućnost da osobe mogu izabrati između više od 50 rodova te tako definirati svoj rodni identitet kako im odgovara... Kod nas je tema transrodnosti još uvijek najblaže rečeno kontroverzna, i iako se svrstavamo u tzv. zapadnjačku civilizaciju koja je orijentirana na prihvaćanje različitosti i poštivanje ljudskih prava transfobija je uveliko prisutna... Međutim, u nekim kulturama transrodne osobe uživaju poštovanje i poseban status u društvu(npr. „two spirit“ osobe u starosjedilačkim narodima u Americi, ili „hijre“u južnoj Aziji)...

Uglavnom, i spolni i rodni identitet su konstrukti našeg uma s kojima definiramo svoj osjećaj koji je nositelj te vrste identiteta... I to je u redu dok god ti konstrukti nisu društveno zadani (kroz spol koji se dijeli samo u dvije kategorije ili kroz rodne uloge koje se nameću na osnovi zadane spolne bipolarnosti), odnosno dok god se priznaje pravo na individualni konstrukt u izražavanju vlastitog identiteta... Međutim, to pravo na izražavanje individualnog konstrukta još se uvijek nije dovoljno afirmiralo u društvu, naročito ne kod nas... Njemačka je u službene dokumente uvela i treći spol za interseksualne osobe, odnosno za osobe koje u biološkim (kromosomskim) karakteristikama nisu ni muškarci ni žene, u Indiji postoji mogućnost da građani na glasačkim listićima osim muškog i ženskog spola izaberu i kategoriju „ostali“, u Nepalu je treći spol uveden u sve osobne dokumente, u Bangladešu i Pakistanu priznaje se pravo na treći spol „hijrama“ itd., iako je to tek mali korak k općem društvenom prihvaćanju individualnog konstrukta spolnog i rodnog identiteta...

Sljedeća kategorija definiranja našeg „ja“ koju ću spomenuti u ovom postu je seksualna orijentacija koja nam omogućuje da se definiramo kao heteroseksualci, homoseksualci, biseksualci itd... Naš odnos prema određenoj seksualnoj orijentaciji također je uvelike određen društvenim normama, odnosno normama (ne)kulture u kojoj živimo... Pa je tako u našem društvu stigma abnormalnosti, pa čak i krimena, stavljana na sve orijentacije koje nisu heteroseksualne (takav je slučaj i kod stigmatiziranja transrodnih i transseksualnih osoba koje ne ulaze u kategoriju muškog i ženskog spola, kao abnormalnih)... Stanje se mijena, međutim još će puno vremena proći dok pravo na normalnost ne bude priznato svima bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili na spolni i rodni identitet... Ako uvažavamo druge kao normalna ljudska bića bez obzira na to što su po vjeri ili nacionalnosti (iako ni to uvijek nije bio slučaj, a i danas neki od nas smatraju da su ljudi zato što su druge vjere ili nacije manje vrijedni), zašto ne možemo prihvatiti i ljude drugačije seksualne orijentacije ili drugačijeg spolnog i rodnog identiteta kao normalne?... Zato što nije prirodno roditi se kao interseksualac ili kao homoseksualac?... Zar priroda može stvoriti nešto neprirodno?... I otkuda nam uopće ta ideja da znamo što je prirodno, a što neprirodno, tko smo mi da sudimo?...

Za kraj ovog posta donosim dio govora koji je papa Pio XIII. (lik iz serije „Mladi papa“) sanjao da ga drži vjernicima okupljenima na Trgu sv. Petra u Vatikanu: „Što smo još zaboravili? Zaboravili smo masturbirati! Upotrebljavati kontracepciju! Ići na pobačaj, slaviti gay brakove! Omogućiti svećenicima da se vole, pa i žene! Zaboravili smo da možemo odlučiti umrijeti ako preziremo život. Zaboravili smo na seks koji nije samo radi začeća. Bez grižnje savjesti! Rastavljati se, dopustiti opaticama da vode misu. Raditi djecu na sve načine koji su poznati ili će biti poznati znanosti. Ukratko, djeco draga, ne samo da smo se zaboravili igrati, nego smo i zaboravili biti sretni. Samo je jedan put prema sreći. Taj se put zove sloboda.“

Nastavlja se...