Smisao Života

utorak, 24.05.2016.

"Lijepa naša Visoka"

U njoj žive poštenjačine, tu ne postoje seljačine!

ponedjeljak, 02.05.2016.

Krađa ili prisvajanje onoga što joj pripada?

Na youtube kanalu su objavljene dvije video snimke s nadzorne kamere iz jedne pekare u Mostaru na kojima je vidljivo kako djelatnica pekare krade novac.

Na prvoj snimci se vidi kako radnica razmjenjuje novac da bi zatim dio novca sakrila u lijevi rukav, a na drugoj snimci se vidi kako prilikom vraćanja kusura zavrće rukav i otkriva novac ispod rukava.

Naravno, radi se o očitoj krađi, ako je snimka autentična, odnosno ako nije podvala.

Međutim, ovdje se otvara još jedno pitanje, o odnosu rada i kapitala. Naime, svaki radnik svojim radom stvara dobit vlasniku kapitala („gazdi“), a „gazda“ jedan mali dio te dobiti vraća radniku u obliku plaće dok veliki dio dobiti zadržava za sebe. Radnik plaću dobiva kako bi mogao preživjeti i nastaviti otuđivati svoj rad u korist gazde te mu tako stvarati dobit, kao što su nekad robovi za svoj rad dobivali hranu da bi mogli preživjeti i nastaviti raditi za robovlasnika.

U kapitalizmu je taj odnos sofisticiraniji, radnik radi za plaću, a ako je plaća dobra s vremenom i on može skupiti neki kapital i postati robovlasnik, pardon, kapitalist, te uložiti novac u neki posao gdje će drugi raditi za njega i stvarati mu dobit. To je tajna uspjeha kapitalizma, svatko može postati izrabljivač ako je dovoljno sposoban.

Naravno, to je sve legalno, po zakonu, ekonomski odnosi u društvu tako funkcioniraju – na ozakonjenju krađe zvane otuđeni rad.

Ali krađa je krađa, bila legalna ili ilegalna.

I ova krađa novca od strane djelatnice pekare je mizerna prema ozakonjenoj krađi svih vlasnika kapitala koji stječu dobit na račun otuđenog rada, a ako se gleda iz kuta pravedne (čitaj jednake) podjele dobiti između onoga tko ulaže svoj rad i onoga tko ulaže kapital, (jer niti bez rada niti bez kapitala nema dobiti), onda se ovo iz moralne perspektive i ne mora smatrati krađom, već prisvajanjem dobiti koju je radnica stvorila svojim radom, naravno ilegalnim prisvajanjem tako da je to po zakonu krađa, jer zakon je ipak osmišljen da daje prednost kapitalu pred radom, i to ogromnu prednost, na način da stjecanje dobiti na konto otuđenja rada ne smatra krađom, dok ovakvo prisvajanje dijela dobiti koju je radnik stvorio svojim radom smatra krađom.

Uglavnom, „gazda“ je u pravu i moralno i zakonski, jer ta vrsta morala (da je etički prihvatljivo stjecati dobit na račun tuđeg rada) je uvriježena u društvu i ozakonjena, radnica ga je pokrala i sad će ga pop**iti... Tko joj je kriv, što nije bolje pazila, pa se dala uhvatiti u (ne)djelu...

Što vi mislite o tome?

Pogledajte video snimke

nedjelja, 01.05.2016.

Sretan praznik robova!

Na današnji dan još od davne 1886.g. radnici izlaze na ulice kako bi od svojih robovlasnika zahtjevali bolje uvjete ropstva... Ostaćemo robovi samo nam dajte da radimo i platite nam taj rad i skratite nam radno vrijeme i dajte nam pravo na besplatni topli obrok i dajte nam naknadu za prijevoz i samo nam dajte i mi ćemo ostati robovi... Zapravo, molimo vas da nam dopustite da budemo robovi, jer pobogu, ljubljeni gospodari, kako ćemo živjeti ako nećemo raditi za vas... Nemojte nas baciti na ulicu, molimo vas, možete nas prodati nekome drugome, ali preklinjemo vas, nemojte nas ostaviti... To su zahtjevi kojima robovi na svoj dan (1. svibnja) zasipaju svoje robovlasnike u nadi da će im se ovi smilovati i omogućiti im, prvenstveno da RADE, a onda da za to čak i budu dobro plaćeni, pa možda uspiju dobiti kredit za auto ili stan... Ali eto, nisu baš vremena kada se gospodari smiluju, ipak ih treba razumjeti, u ovo doba „gospodarske krize“ nema se dovoljno da bi se psićima bacale mrvice sa stola, već psiće treba ostaviti na ulici, nek se snalaze, ako budu te sreće možda nalete na nekog gazdu koji će ih uzeti k sebi i dati im koju mrvicu...



U svojim zahtjevima robovi su znali biti toliko uporni pa čak i nasilni, da su im gospodari tijekom zadnjeg stoljeća čak i popuštali, ali samo zato jer su se bojali komunističke revolucije nakon što su boljševici došli na vlast u Rusiji... Komunisti su tako postali najveći neprijatelji kapitalističkih gospodara i bili svugdje proganjani... Međutim, tzv. komunisti u državama u kojima su došli na vlast nisu nikada ostvarili pravedne odnose u društvu, nisu ostvarili komunističku ideju o jednakosti, već su stvorili fašističke, diktatorske države u kojima je vladavina kapitala zadržana, samo što izrabljivači više nisu bili nekadašnji privatni kapitalisti već novi „državni kapitalisti“... Robovima, unatoč svih dosadašnjih iskustava, još uvijek nije jasno da kapitalisti uvijek pobjeđuju, i da njihovi zahtjevi, ovakvi kakvi jesu, upravo i doprinose toj pobjedi... Ako robovi traže pravo na rad, veće plaće, bolje radne uvjete itd., najvjerojatnije će sve to i dobiti, ali ne svi naravno, jer posla ne smije biti za sve, pričuva nezaposlenih uvijek mora postojati... Uglavnom, robovi se boje da će ih gospodar ostaviti, da će postati nepotrebni te da će im tako egzistencija biti ugrožena, i svim se svojim silama prvenstveno bore za svoje pravo da budu robovi; ZA PRAVO NA RAD...




Upravo takav odnos ljudi prema radu, a koji je u društvu nametnut od strane eksploatatora održava eksploatacijski sustav, jer ako su ljudi uvjereni da ne mogu preživjeti drugačije nego da otuđuju svoj rad u korist svog vlasnika, tada će se svim svojim snagama boriti da takve odnose u društvu i zadrže – boriti će se da i dalje robuju jer se drugačije ne može živjeti... A to je ono što naši gospodari i žele, da se borimo za pravo da radimo za njih... Mnogi ljudi ne prihvaćaju takve odnose u društvu i postaju kriminalci, kradu ili prosjače, ali u biti čine isto ono što legalno čine eksploatatori (bankari i ostali tzv. poduzetnici)... Razlika je između ovih kategorija ta što prvi (obični lopovi) kradu prvenstveno da steknu sredstva za život, dok ovi potonji (eksploatatori) kradu kako bi osigurali i održali svoj položaj moći i vlasti nad drugim ljudima... Dok god se ne promijeni odnos robova prema vlastitom radu, u smislu da odbace uvjerenje kako je takav rad nužan, eksploatacijski odnosi će i dalje opstajati, a robovi će i dalje biti izrabljivani (oni koji su sretni da budu robovi), dok će drugi „nesretnici“ koji nemaju posao biti prisiljeni da za život zarađuju ilegalno... U ovo doba tzv. „recesije“ mnogi su robovi ostali bez svog statusa, nemaju više za koga raditi, teško preživljavaju, robovlasnici su im doslovce oduzeli egzistenciju, jer, zar nije smisao življenja raditi kako bi se živjelo?...A sad nemamo za koga više raditi i treba tražiti novog gospodara, a to nije lako, kako je teško u ovom prokletom sustavu preživjeti!...




Kako je čovjek u eksploatacijskom sustavu tretiran kao predmet, odnosno kao roba, eksploatatoru nije bitno kada rob ostane bez svog statusa (zaposlenja), kao što nekim ljudima nije bitno kad iz raznoraznih razloga na ulici ostavljaju životinje za koje se više ne mogu ili ne žele brinuti... Čovjek nije životinja, iako u eksploatacijskom sustavu jest pripitomljen poput životinje, i ako pustite pripitomljenu žvotinju na slobodu ona će se jako teško snaći, možda će uginuti od gladi ili postati žrtva kakvog grabežljivca, ali možda će i preživjeti... Psi lutalice često se organiziraju u čopore i preživljavaju, a mačke su ionako puno nezavisnije od pasa i lakše se snalaze u svojoj okolini... Kada čovjek ostane bez svog statusa roba također može završiti na ulici i često postaje kradljivac ili prosjak, a ako nema krov nad glavom i beskućnik... Međutim, preživljava, ali postaje nepoželjna nuspojava sustava koju se ne tolerira...



Zahtjevanjem i ostvarivanjem našeg prava na ropstvo, kao što sam već rekao, odnosi u društvu se ne mijenjaju i stvarne društvene promjene nema... Ako želimo stvarnu promjenu i uspostavu pravednijih odnosa, mi koji još uvijek imamo status robova trebali bi se solidarizirati s onima koji su ga izgubili, i PRESTATI RADITI... Jedino prestankom rada robova ruši se moć robovlasnika, i stvaraju pretpostavke za uspostavom drugačijih odnosa u kojima se više ne bi dopuštalo ostvarivanje moći pojedinaca nad drugim ljudima... Zato treba prestati raditi, prestati služiti sustavu, otkazati poslušnost u potpunosti kako bi se sustav urušio, odnosno sredstvo održavanja eksploatacijskih odnosa (Država), a time se oduzela moć eksploatatorima, te kao što sam rekao stvorile nove pretpostavke, izgradili novi temelji za stvaranje društvenih odnosa temeljenih na slobodi i solidarnosti bez prisustva instrumenata za ostvarivanje moći i vlasti... Naime, kada ljudi odluče živjeti u slobodi od izrabljivanja, i kada im ta sloboda postane nit vodilja u organizaciji društvene zajednice, nema tog čovjeka koji se može nametnuti kao gospodar dok god se ta nit čuva kao najveća vrijednost u ljudskoj svijesti... Dok god ne odbacimo svoju želju da namećemo volju drugima, kao i želju da prihvaćamo volju drugoga, odnosi u našoj zajednici se neće promijeniti...



Uglavnom, sretan vam današnji praznik, kako god ga doživljavali!