Smisao Života

nedjelja, 14.02.2016.

Samo je smrt siguran posao

Najprije se ispričavam Lakiju iz Maratonaca što plagiram njegovu poznatu izreku iskorištavajući je za naslov ovog posta ... Iako je Laki ovdje mislio na posao pogrebnika, jer ljudi će uvijek umirati i u tom smislu to je siguran posao, u ovom postu osvrnuti ću se na to kako je smrt siguran posao za mnoge, a ne samo za pogrebnike... Naime, ljudi su postali vrsta koja svoj „razvoj“, svoju civilizaciju, svoju (ne)kulturu življenja velikim dijelom temelje na smrti... Ono što nazivamo civilizacijom ne opstaje bez sijanja smrti, odnosilo se to sijanje smrti na ljude ili na sva druga bića na ovoj planeti... Čovjek je već tisućama godina štetočina i drugom čovjeku i svim drugim vrstama, a sve zbog ostvarivanja što većeg profita... Dok god je čovjeku ostvarivanje dobiti glavna vodilja, svijet je mjesto konstantne destrukcije... Unazad 200 godina zahvaljujući tehnološkom bumu, ta destrukcija koja je posljedica te proklete želje za zaradom nevjerojatnom brzinom proširila se na svaki kutak ove planete... Ako čovjek nastavi tim putem njegovo skoro samouništenje je neminovno... Odavno su na to upozoravali mnogi intelektualci vizionari i danas smo toga svjesni puno više nego prije, ili možda nismo?... Jer ako smo svjesni kako nas konstantna eksploatacija prirodnih bogatstava kao i konstantno razvijanje i uporaba oružja, naročito oružja za masovno uništavanje, vodi neminovnoj apokalipsi, a ništa ne poduzimamo da promijenimo put, tada smo kao vrsta glupi i ludi, jer definicija ludosti jest očekivanje drugačijeg ishoda čineći stalno isto...

No, neću više lamentirati o mogućoj tmurnoj budućnosti čovječanstva, već se vraćam na lamentiranje o tmurnoj sadašnjosti, na to kako je u svijetu koji smo stvorili smrt siguran posao... Upravo je stvar u pojmu posla... Posao je sredstvo kojim se ostvaruje zarada, nije važno kako, odnosno na čiju štetu, niti su posljedice bitne dok god te posljedice ne utječu na nas, ili smo barem uvjereni da ne utječu... Tako je npr. industrija oružja jedan od najunosnijih poslova, nije važno koga će to oružje ubiti i zbog čega, zato je i proizvedeno, da se njime ubija... Nije važno koliko će ljudi biti pobijeno u raznim ratovima dok god je ostvaren cilj, kontrola nad određenim resursima poradi ostvarivanja zarade, poradi „razvoja“ posla... Nije važno koliko će drugih vrsta biti istrebljeno prilikom „razvoja“ ljudske vrste, bitan je samo profit... A time to masovno sijanje smrti samo po sebi postaje siguran i unosan posao za mnoge, uključujući i pogrebnike... Održiv razvoj?... I to je floskula, nema održivog razvoja dok god postoji želja za dobiti, želja za moći... Koliko god mislili da smo nešto posebno, (nije da nismo, svi smo mi „posebni“) čovjek je na ovoj planeti potpuno nevažno biće, nevažno za razvoj života... Naprotiv, dokazao je da je najveća štetočina... I da je glup, strašno glup, a kakti posjeduje razum... Kad bi na Zemlji nestalo ljudske vrste ništa se ne bi dogodilo,... lažem, svijet bi oživio, život bi se vratio u svoj svojoj punini bez parazita koji ga je uništavao... A kada bi npr. nestalo kukaca, planeta bi se pretvorila u jednu veliku pustinju s pokojom savanom... Mi se smatramo važnijim od kukaca?... Za život na ovoj planeti to sigurno nismo... Možda je stiglo vrijeme da se prekine eksperiment zvan čovjek, jer je bio bezuspješan, ili možda ne?... Jer za prirodu bi smrt čovjeka bila itekako siguran posao... A možda se čovjek opameti, nikad ne znaš, čuda se događaju... Što mislite, za što su šanse veće?...