Smisao Života

petak, 06.11.2015.

Fenomen domoljublja

U ovo izborno vrijeme fenomen domoljublja posebno se ističe, odnosno na domoljublje se poziva više nego inače, da se ispravim, političari se pozivaju na domoljublje više nego inače... Busanja o prsa tko je veći domoljub ne manjka među kandidatima raznih političkih stranaka... Jedna se politička opcija čak i prozvala domoljubnom, kao da ostale to nisu... A možda i nisu, 'ko će ga znat'... Možda su samo baš ti „domoljubni“ stvarno domoljubni... Vele da jesu, al' ne vele što to znači, barem ne precizno... U pismu biračima koje je potpisao njihov vođa T. K. , a koje se dila po poštanskim sandučićima diljem „Lijepe Naše“, između ostalog piše i slijedeće: „U proteklih četvrt stoljeća hrvatske države, hrvatski je narod često, zajedno sa svim domoljubnim pripadnicima nacionalnih manjina, pokazao odlučnost, sam ispisivao svoju povijest i stvarao svoju budućnost.“... Što znači „domoljubni pripadnici nacionalnih manjina“?... Da li se ovdje smatra kako su svi pripadnici hrvatskog naroda automatski domoljubni (samim time što se izjašnjavaju kao Hrvati), a da nacionalne manjine inače nisu bile niti jesu domoljubne, već se među njima tu i tamo nađe pokoji pripadnik koji je domoljuban?... No, 'ko će ga znat što je T.K. time mislio, nek' sva'ko donese svoj zaključak, a ako mu treba više informacija o tome što je T.K. time mislio nek' ga pita...

Ovdje se u biti postavlja pitanje što je to domoljublje?... Domoljublje bi po nekakvoj uvriježenoj definiciji značilo emocionalnu privrženost svom narodu i domovini, odnosno državi... A kako je pripadnost narodu ili naciji opredjeljenje tako je i domoljublje opredjeljenje... Nadalje, da li domoljublje treba vezati samo uz granice nacionalne države(ako ona kao takva postoji) ili samo uz domovinu ili samo uz pripadnost određenom narodu, ili uz svo troje?... Naime, nemaju svi narodi domovinu, a mnogim narodima domovina je dio neke druge nacionalne države ili je podijeljenja između više nacionalnih država... Mnogi su pak ljudi „etnički mješanci“, kakvo bi pak njihovo domoljublje trebalo biti?... Da li domoljublje podrazumijeva emocionalnu privrženost prema zemlji gdje je netko rođen, ili gdje živi, ili prema zemlji otkud dolaze njegovi preci?... Kakav domoljub treba biti osoba koja je recimo rođena u BiH, većinu života živjela u Kanadi, a zatim se doselila u Hrvatsku, a opredjeljena je nacionalno kao Hrvat?... Da li treba više „voljeti“ Bosnu i Hercegovinu, Kanadu ili Hrvatsku? ... Naravno, kako je domoljublje opredjeljenje osoba sama bira kakav domoljub želi ili ne želi biti...

Problema tu nema nikakvih, barem ne bi trebalo biti, ljudi mogu birati kakvi domoljubi ili nedomoljubi žele biti... Međutim, problem se javlja kada ljudi u svom domoljublju spočitavaju nedomoljubnost drugima, do te mjere da ih proglašavaju i nacionalnim neprijateljima, te im oduzimaju slobodu pa čak i ubijaju samo zato što nisu „pravi“ domoljubi, ili su „krivi“ domoljubi, ili su ne daj bože nedomoljubi... A tko će i kako određivati, i zašto bi uopće određivao, kakvi bi domoljubi ljudi „trebali“ biti?... Domoljublje nastaje kao sredstvo održavanja vlasti nad ljudima tijekom nacionalnih revolucija u 19. stoljeću, a koje su kao nastavak francuske revolucije zapečatile sudbinu feudalizma i potvrdile konačnu pobjedu kapitalizma... Odanost bogu i kralju (koji vlada u ime boga) zamjenjuje se odanošću domovini, odnosno nacionalnoj državi... Ljudi se, znate, programiraju da misle da su ono što misle da jesu , ili drugačije rečeno, programiraju se od djetinjstva kroz kućni odgoj i školovanje što će misliti i kako će se osjećati...

Kod čovjeka je upravo ta programiranost uzrok akcije i reakcije.... Od dana kada nas počinju programirati (odgajati), čine to po zadanom programu koji je ustaljen tisućljećima... U obitelji, kao i u školi, odgajaju nas po tom zadanom programu, koji se prenosi s generacije na generaciju.... Uče nas da smo po nacionalnosti Hrvati, Srbi, Mađari, Židovi, Slovenci, Talijani itd..., da smo po vjeri katolici, pravoslavci, protestanti, muslimani itd...., da smo ideološki komunisti, nacionalisti, demokrati, anarhisti itd..., da bi trebali biti domoljubi, poštivati zakone, plaćati porez, dati sve od sebe da održavamo sustav u kojem živimo, jer je tako najbolje.... Odgajaju nas da živimo i održavamo iluziju koju su «oni» stvorili.... Podijeli, pa vladaj.... Ta mudrost vladajućih uvijek je bila njihovo glavno oružje.... Ukalupili smo se u iluziju stvaranja identiteta, i govorimo kako smo mi ovo ili ono po nacionalnosti ili vjeri ili nećem trećem.... Ali to nismo mi....Što je nacionalnost?.... Zamislite „hrvatsku“ bebu koju je usvojio „srpski“ bračni par... Dijete će biti odgajano kao srpsko dijete, u pravoslavnoj vjeri, ako bude te „sreće“, možda ga nauče i kako mrziti Hrvate.... I recimo da mu na 18. rođendan kažete da je on ili ona Hrvat.... Što ste učinili?... Zamjenili ste jednu laž s drugom, jednu etiketu s drugom, i do kraja uništili to dijete.... Uništavamo svoju djecu načinom odgoja, odgajamo ih za ropstvo, umjesto da ih učimo slobodi, slobodi od vezanosti bilo koje vrste...

Ili, recimo da ste kao Hrvat zarobljeni u ratu, te su vas Srbi odveli u neki zatvor u Srbiji gdje ste proveli 15 godina, nakon čega vam srpski čuvari postave pitanje: “Da li bi htio nakon svih ovih godina vidjeti svoju domovinu?“... I vi odgovarate da bi ste bili jako sretni zbog toga.... Odvedu vas do granice i kažu vam: “Evo, tamo je tvoja domovina!“... I vi uživate u pogledu, gledate brda i doline, šume i rijeke, i osjećate se lijepo, gledate svoju domovinu, a onda vam kažu: “Oprosti, krivo mjesto, granica je 15 km u suprotnom pravcu.“... U što ste gledali?... U svoju domovinu?.... Taj pojam je samo nama u glavi.... Domovina nije drvo, niti rijeka, niti planina.... Drvo je drvo, planina je planina, rijeka je rijeka.... Programirani smo da vjerujemo kako ti pojmovi (nacija,vjera,kultura) označavaju naš identitet.... To su izmišljene stvari koje smo pretvorili u nešto što je nama životno važno... U drogu... Živimo poput narkomana koji osjeća da bez te droge ne može živjeti, jer mu njen nedostatak donosi patnju.... Nije svjestan da ako se ostavi droge, iz patnje odvikavanja proizlazi izbavljenje, sloboda, nema više ovisnosti... Tako niti mi ne shvaćamo da te etikete koje nosimo na sebi nismo mi, da možemo bez njih, da ne moramo o njima ovisiti.... Da je to samo odjeća s kojom se ne moramo poistovjećivati.....

Živimo u iluziji da nas odjeća koju nosimo čini onim što jesmo.... Što će se dogoditi ako skinemo odjeću?....Postati ćemo goli.... Pa što?.... Zašto se toliko bojimo golotinje?.... Da se ne bi smrznuli od hladnoće?.... Odjeća nas štiti, velite!.... Krivo!.... Mi samo mislimo da nas odjeća štiti.... Naše etikete nas ne štite, ne daju nam sigurnost, ne govore nam o tome tko smo mi, samo nam stvaraju probleme... Na ovim prostorima u posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući njegovanju „domoljublja“ dogodili su se strašni ratovi i nanijeta je patnja milijunima ljudi... Da neki pripadnici nekih naroda nisu bili domoljubni ne bi ih oni koji su željeli rat mogli natjerati da u njihovo ime ratuju... Jer, znate, oni koji žele rat zbog ostvarivanja svojih ciljeva, a koji se u biti uvijek svode na zadržavanje ili proširenje vlasti nad određenim prostorima, ne rješavaju taj sukob među sobom nego šalju druge da ratuju u njihovo ime, jer su oni kukavice... Prije spomenuti T.K. zbori o nekim domoljubnim pripadnicima nacionalnih manjina, znamo na koje misli, ili možda ipak ne znamo?... No, dobro, budimo konkretni... Neki ljudi koji su se opredijelili nacionalno kao Srbi pobunili su se protiv vlasti u državi Hrvatskoj, po nagovoru srbijanskih vlasti iz Beograda...

E, vidite, da ti ljudi nisu mislili da su srpski domoljubi ne bi ih se moglo nagovoriti da se pobune i ne bi počeli ubijati Hrvate i sve one koje su smatrali prijetnjom svojoj slobodi samo zato što su druge nacionalne ili vjerske pripadnosti... A da neki pripadnici hrvatskog naroda (poput mene) nisu mislili da su hrvatski domoljubi, ne bi počeli ubijati one koje su pak smatrali prijetnjom svojoj slobodi... A sve zahvaljujući domoljublju... I, eto, mi smo ubijali jedni druge, jer su naše vođe bili kukavice da to učine sami – da se međusobno pobiju – i mirna bosna, a i rvacka i cio balkan... Kako bi rekla Emma Goldman: „Kakva čudna posljedica da domoljublje pretvara misleće biće u odani stroj!“... Nema domoljublja, nema rata - nema religije, nema rata - nema ideologije, nema rata... Jer se ljudi tada ne mogu nagovoriti da ratuju jedni protiv drugih... Kako je lako manipulirati s ljudima koji su uvjereni kako su pripadnici neke nacije, religije, i tko zna čega sve ne... To su sve načela po kojima se može pripremiti ogromni broj ubojica... Danas miran obiteljski čovjek, pun nježnosti i skrbi za svoje bližnje sutra postaje krvoločna zvijer koja se nikad ne bi ispoljila da nije bilo fundamentalne privrženosti naciji, religiji ili ideologiji, a nakon rata opet postaje brižan obiteljski čovjek... Neki bi rekli da domoljublje ne uzrokuje nacionalne ili vjerske sukobe, već da to čine nacionalizam i fundamentalizam... A čujte, možemo svakako doživljavat' navedene pojmove, a ako smatramo da je nacionalizam nešto gore od domoljublja trebali bi uzeti u obzir da nacionalizma nema bez domoljublja... I da nema ni religije ni ideologije bez fundamentalizma, odnosno bez dogme...

Pruski kralj Friedrich Veliki rekao je kako je religija laž, ali da je treba održavati radi vlasti nad masama... Tako je i domoljublje laž koju treba održavati radi vlasti nad masama... No, da me ne bi shvatili na način kako pljujem po domoljublju kao po nečemu što je potpuno negativno i nepoželjno, vratit' ću se na rečenicu u kojoj sam napisao da nema nikakvih problema ako ljudi slobodno biraju kakvi domoljubi žele ili ne žele biti... Isto tako apsolutno imaju pravo u kakvog će boga vjerovat' ili neće... Nije problem u tome što mi mislimo da jesmo ili nismo... Problem je kada ta svoja uvjerenja pokušavamo silom namtetati drugima, odnosno spriječavati druge da budu drugačiji, odnosno kada smatramo da su naša uvjerenja „ugrožena“ pa ajmo ubiti one koji ih „ugrožavaju“... Samo tada dolazi do sukoba, ali taj sukob uvijek izazivaju oni koji žele ostvariti moć i vlast nad ljudima, a naša nacionalna i vjerska opredijeljenja (ako ih doživljavamo kao životno važan identitet) omogućuju huljama (S. Johnson veli kako je domoljublje posljednje utočište hulja) da nas posvađaju i da se međusobno ubijamo u njihovo ime radi ostvarivanja njihovih ciljeva... I stoga je neposluh raznim vjerskim, nacionalnim i inim autoritetima kojima je želja vlast itekako poželjan radi sprečavanja sukoba među ljudima, jer ne ubijamo se mi međusobno zato jer se mrzimo iz tko zna kojeg razloga nego zato što smo glupi, pa se ubijamo u ime kukavica koji nas na to nagovaraju zbog svojih interesa... Ako domoljublje ne podrazumijeva čovjekoljublje, odnosno ako se domoljublje stavlja ispred čovjekoljublja, onda od tog domoljublja treba bježati što dalje... Čuvajte se onih koji se busaju u prsa kao domoljubi... Uistinu, domoljublje je uz religije i ideologije najveći ubojica domoljubnih i nedomoljubnih pripadnika raznih naroda... Odnosno, iskorištavajući naše domoljublje, hulje koje u njemu nalaze utočište, vrlo nas učinkovito šalju da se ubijamo...