Smisao Života

srijeda, 25.12.2013.

Priča iz prošlosti

25.12.3013. godine, negdje na Zemlji...

- Tata, uskoro slavimo Novu godinu, 3014., zašto su ljudi počeli računati vrijeme baš prije 3014 godina?

- Nisu, sine. Hoću reći da nisu počeli računati vrijeme prije 3014 godina. Kalendar koji i danas koristimo zove se gregorijanski i nastao je u 16. stoljeću. Tadašnji papa Grgur XIII., poglavar katoličke crkve, uveo je novi kalendar kojim je zamijenjen stari julijanski, a po njemu je nazvan gregorijanski. Taj kalendar kasnije je postao službeni kalendar za računanje vremena na ovoj planeti i kao takav se zadržao do danas. Ljudi su u različitim kulturama godine računali prema različitim kalendarima izabravši početnu godinu kao godinu u kojoj se za njih dogodio neki znameniti događaj. Tako je npr. godina rođenja kršćanskog boga Isusa Krista postala početna godina računanja vremena za kršćane, a kasnije i za cijeli svijet zbog širenja kršćanskog utjecaja kojim se proširilo i korištenje gregorijanskog kalendara.

- Aha, sad se sjećam, to smo učili u cyberškoli, ljudi su u prošlosti bili religiozni i vjerovali su u razna nadnaravna bića koje su nazivali bogovima, te su osnivali vjerske zajednice koje su zvali crkvama.

- Tako je, ali naziv crkva vezan je samo uz religiju koja se zvala kršćanstvo. Ljudi u prošlosti nisu imali znanje koje mi imamo danas i kako bi odgovorili na pitanja o sebi i svijetu u kojem žive koristili su mitove i legende, odnosno izmišljali su priče kojima su objašnjavali svijet oko sebe i sebe u tom svijetu.

- Meni je to jako zanimljivo, kako su mnoge stvari koje su se do danas zadržale potekle od raznih mitova iz prošlosti.

- Da. Upravo na današnji dan se slavilo rođenje kršćanskog boga i taj dan su nazivali Božić.

- Njihov bog se znači rodio 25. prosinca?

- Ne zna se točno koje godine se Isus rodio, a još manje kojeg dana, niti da li je uopće postojao kao stvarna osoba, ali su kršćani izabrali taj datum da slave njegovo rođenje. I to ne svi kršćani, već samo oni koji su prihvatili gregorijanski kalendar. Kršćani tzv. istočne orijentacije (pravoslavni) koji su i dalje koristili julijanski kalendar, slavili su rođenje Isusa dva tjedna kasnije, prema gregorijanskom kalendaru to je 7. siječanj.

- A zašto su baš izabrali taj dan da slave njegovo rođenje?

- Zbog zimskog suncostaja koji otprilike pada 21. prosinca. Ljudi su i tisućljećima prije pojave kršćanstva u raznim kulturama slavili taj fenomen koji su doživljavali kao umiranje Sunca zbog toga što je to bila najduža noć u godini, da bi nakon tri dana Sunce ponovno oživjelo, ponovno se rodilo, dani su počinjali biti duži. A kako je Sunce bilo prvi simbol boga u mnogim kulturama tako se u biti slavilo umiranje i ponovno rođenje boga, odnosno rođenje spasitelja koji nas, donoseći nam svjetlost (dobro), spašava od tame (zla), a taj spasitelj je sin Sunca, odnosno sin božji utjelovljen u liku čovjeka, u kršćanskoj religiji u liku Isusa.

- Ne razumijem zašto im je bilo potrebno spasenje od zla? Zar nisu znali što je štetno ponašanje za sebe i druge, odnosno za zajednicu u kojoj žive?

- U biti su znali, ali nisu marili. Nisu još dovoljno evoluirali da bi bili sposobni odbaciti egoizam, odnosno u potpunosti kontrolirati nagone koji su ih tjerali da čine štetu drugima i sebi. Nisu bili sposobni živjeti slobodu i ljubav kao što je mi živimo danas. Imali su moralne zakone koji su im davali smjernicu u tom pravcu poput „Ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi“ ili „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, ali to nisu bili sposobni živjeti. Stvorili su svijet u kojem su ostvarivali moć i vlast jedni nad drugima kako bi zgrtali bogatstva koja su im omogućavala da tu moć i vlast zadrže te nastave s izrabljivanjem drugih. Bili su podijeljeni na klase, bogati, manje bogati, siromašni, više siromašni, bio je to strašan svijet. U takvom svijetu punom patnje Božić je bio simbol mira i ljubavi, dan koji je predstavljao dolazak spasitelja koji će ljudima okončati patnju, pobijediti zlo. Taj dan im je bio potreban, taj je dan bio tračak nade da postoji bolje sutra, da svijet može biti bolje mjesto. Ali i taj su dan iskoristili da bi iskorištavali. Bili su majstori zlouporabe. Božić je nažalost bio komercijaliziran, kao i većina stvari u njihovim životima, jer su stvorili svijet u kojem im je pohlepa bila glavna zvijezda vodilja. Međutim, Božić je, kao i slični blagdani u drugim religijama, unatoč svim zluoporabama, ipak koliko toliko pomagao ljudima da budu bolji (ako ništa drugo barem toga dana u godini). Mi danas živimo u slobodnom svijetu u kojem nema izrabljivanja, nema novca, nema ratova, u kojem je svima dostupno sve što im treba za život, u kojem vlada pravilo tuđa sloboda je moja sloboda, u kojem ljudi znaju što je suživot i doprinose tom suživotu svatko na svoj način, i u kojem znaju da je to jedina alternativa za dobro danas i bolje sutra.

- Zar naš svijet može biti bolji?

- Uvijek može biti bolje, sine. Čovjek je po svojoj naravi idealist, uvijek teži boljem stanju od onog u kojem jest.

- Rekao si da je Božić bio i simbol nade u bolje sutra, pa sretan ti onda Božić, tata.

- Sretan i tebi Božić, sine, i sretna ti nova godina, da nam bude bolja od stare.