Smisao Života

srijeda, 17.10.2012.

Etiketizam

Nema veze s katekizmom ... Osmislih riječ „etiketizam“ i dadoh joj značenje, odnosno definiciju... Nešto baš ne vjerujem da sam prvi koji se sjetio te riječi, ali eto, ne nađoh je nigdje ni u jednom rječniku, ni na googleu, a ako je nema na googleu nema je nigdje ... Ali možda nisam dobro tražio, a tražio sam u općoj i nacionalnoj enciklopediji, u rječniku hrvatskog jezika i rječniku stranih riječi, u hrvatskom leksikonu, i na googleu, a ako je nema na googleu nema je nigdje ... Uglavnom, postojala ta riječ negdje ili ne, imala ona neku definiciju ili ne, ja joj dodajem i svoju definiciju ... Velite, nije teško dokučiti što bi „etiketizam“ mogao značiti... Naravno da nije... Ali opet, sto ljudi, sto definicija... I tako dolazimo i do moje definicije koja je ujedno i jedina točna hehe... Dakle, moja definicija glasi: etiketizam je stanje društva gdje ljudi podliježu etiketama ... Skužili ste, jel tako? ...

Ajmo dat obrazloženje... Znate kak' se pri donošenju raznoraznih zakona i sudskih presuda donose i obrazloženja, kako bi jelte narod s'vatio što to pjesnik 'oće reć' ... E, pa ovaj pjesnik 'oće reć da živimo u društvu u kojem ljude doživljavamo na način da ih procjenjujemo, odnosno stječemo mišljenje o njima, na osnovu etiketa koje im stavljamo... A te su etikete proizvod, iliti posljedica, uvriježenih stereotipa i predrasuda... Npr. jedan od uvriježenih stereotipa U NAS jest taj da su Srbi neprijatelji Hrvata i Hrvatske... Odnosno ako si, ne daj bože, Srbin po nacionalnosti, zna se što si: potencijalni neprijatelj Hrvatstva... Mislite da nije tako, pa prošlo je dvajst godina od rata?... A čujte, kako gdje, kako za koga... Međutim, na osnovi osobnog iskustva koristeći metode statističke analitike na svom radnom mjestu, u susjedstvu, odnosno u okolini u kojoj se krećem, zaključio sam da većina Hrvata tako razmišlja, jer većina mojih prijatelja, kolega i poznanika tako razmišlja...

Statistika na lokalnoj razini pretočena na razinu cjelokupne države?!... Velite, to tak ne funkcionira... Treba anketirati građane u svim krajevima rvacke da bi se dobila koliko toliko točna statistička procjena kak' 'ko diše... Iliti kak 'ko mrzi Srbe... Ili možda Muslimane, ili možda Albance, ili možda Crnce, ili možda Rome, ili možda Hercegovce, ili možda Židove, ili možda homoseksualce, ili možda plavuše, ili možda policajce, ili možda mesare, ili možda pekare, ili možda Jehovine svjedoke, ili možda Hrvate... Samo što bi ta anketa morala bit dobro prodana magla, jer će ti samo rijetki javno priznati da nekoga mrze zbog toga kaj je on Srbin ili Hrvat, Rom ili Albanac itd. (mnogi jedno govore, a drugo misle) ... No, mržnja je ipak prejaka riječ... Etiketizam se svodi na procjenu neke osobe (ili određene grupacije odnosno zajednice) isključivo na osnovi vjerskih, rasnih, nacionalnih, kulturnih, seksualnih i drugih tipova etiketa (ovi tipovi nemaju veze s kladionicama )... Znači, etiketizam ne opstoji, kao što sam i ranije spomenuo, bez uvriježenih stereotipa i predrasuda... A svaka kultura ih ima...



U biti, stereotipi i predrasude su temelj odnosa pripadnika jedne kulture prema drugoj, jedne zajednice prema drugoj... Zvuči pregrubo možda?... Ili isključivo?... Isključivo sigurno da, jer je svaki zaključak isključiv (isključuje sve ostale zaključke ), a što se grubosti tiče, to pak ovisi o tome kako tko što doživljava... Iako se svi pripadnici određene kulturne, vjerske, nacionalne, gospodarske ili neke druge zajednice neće povoditi uvriježenim stereotipima, većina ipak hoće... I zato, čisto statistički gledano, u našem društvu, kao i u većini čovječanstva vlada etiketizam (stjecanje mišljenja o nekome na osnovi etiketa koje su posljedak uvriježenih stereotipa i predrasuda)... Plavuše i policajci su glupi, Škoti i Židovi su škrti, homoseksualci su bolesni izrod, Hrvati i Srbi vječni su neprijatelji, političari su lopovi itd.(ovaj potonji stereotip mi je najdraži )... Hitler i Musolini odlično su iskoristili ustaljeni etiketizam u svojim društvima za ostvarivanje svojih ciljeva, ali ne samo oni, upravo je etiketizam jedno od glavnih sredstava za manipulaciju nad masama i ostvarivanje vlasti... Proglasi različitost za neprijatelja, odnosno etiketiraj drugačije kao neprijatelje i sasvim je logično da će ti većina koja se drži uvriježenih stereotipa ostati vjerna i poslušna jer im omogućuješ da njihovi stereotipi steknu potvrdu u praksi – pa oni su bili u pravu, znali su da je to tako!

Uglavnom, dok ne upoznamo neku osobu, dok se iz prve ruke ne uvjerimo u njene misli i djela, ne možemo je istinski procjenjivati, niti bi to bilo fer činiti... Ali znate kak' se veli: život nije fer!.. I stoga, kada se već usuđujemo procjenjivati druge osobe, biti suci o tome da li je netko dobar ili loš, ovakav ili onakav, bilo bi u redu da tu osobu (ili više njih) najprije upoznamo, ako je to ikako moguće... A ako to nije moguće, (imamo naravno i tada pravo na svoje mišljenje i sud o nekome, zar nam to netko može oduzeti ), možda bi ipak bilo bolje da se ne hvatamo procjena i prosuđivanja samo na osnovi etiketa... Ali naša potreba da „znamo“ je očigledno prejaka da bi si dopustili igrati fer... Pišem se Hrvat i katolik, međutim odrekao sam se vjere i postao ateist, ali se kao takav ne pišem niti etiketiram (jer nisam bio doma kad je bio zadnji popis stoke sitnog zuba, ups, pardon prvi predsjedniče, popis stanovništva ), politički sam apolitičan, a mnogi bi me proglasili anarhistom iako se ja sam kao takav ne etiketiram ... Ali zato druge s guštom etiketiram ... Jebiga, etiketizam je zakon, kaj bi bez njega?... Procjenjivali ljude tek kad ih upoznamo?!... To ne bi bilo fer ...