Smisao Života

subota, 02.10.2010.

"Velika duša"

"Mahatma Gandhi je postao govornik savjesti cijeloga svijeta. Bio je čovjek koji je načinio skromnost i istinu moćnijima od svih Imperija." G.C. Marshall

"Generacije koje dolaze će sve manje vjerovati da je takav čovjek od krvi i mesa ikada postojao na Zemlji." A. Einstein

Na današnji dan, 2. listopada 1869.g. u Purbandaru (Indija), rođen je Mohandas Karamchand Gandhi, od svog naroda prozvan Mahatma (Velika duša)... Tom malom, a velikom čovjeku, uistinu jednoj od najvećih duša koje su ikad kročile ovom planetom, posvećujem ovaj post kao čestitku za njegov rođendan – SRETAN TI ROĐENDAN VELIKA DUŠO !!!

„Mogu mučiti moje tijelo, lomiti mi kosti, čak me i ubiti. Onda će oni imati moje mrtvo tijelo, ali ne i moju poslušnost.

Kada sam očajan sjetim se da je tijekom cijele povijesti put istine i ljubavi uvijek pobjeđivao. Bilo je tirana i ubojica i neko vrijeme mogu izgledati nepobjedivi, ali na kraju uvijek padnu. Sjeti se toga. Uvijek.

Ja mogu zamisliti teško naoružanog čovjeka koji je u svom srcu kukavica, ... istinsko nenasilje je moguće samo ako se čovjek ničega ne boji.

Građanska neposlušnost je urođeno pravo svakog građanina. Ukoliko je se on odrekne, on prestaje biti čovjek.

Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih.

Najveća snaga kojom raspolaže čovječanstvo jest nenasilje. Ono je jače i od najmoćnijega razornog oružja što ga je stvorio ljudski um.

Ja odbijam silu, jer ono što se čini da ona učini dobrim ne traje dugo; nasuprot tome ono loše što ona učini ostaje zauvijek.

Umjetnost ratovanja je umjetnost uništavanja ljudi, a politika je umjetnost zavaravanja.

Oko za oko i cijeli svijet bi bio slijep.

Naš svijet je već umoran od mržnje. Jedini način da živiš je da pustiš i druge da žive.“

Mahatma Gandhi

Prilikom krvavih međuvjerskih sukoba u Calcutti između Muslimana i Hindusa Gandhi je štrajkao glađu kako bi apelirao na svoje sunarodnjake da prestanu s nasiljem... I uistinu, kako bi spriječili da Gandhi umre Muslimani i Hindusi prestali su sa sukobima... U vezi tog događaja ima jedna zgoda u kojoj Gandhiju u posjetu dolaze predstavnici Muslimana i Hindusa obećavajući da će prestati sa sukobima, tražeći od Gandhija da prestane sa štrajkom glađu...
Tom prilikom jedan Hindus obraća mu se riječima: „Evo, jedi! Ja idem u pakao, ali ne s tvojom smrću na duši.“
Gandhi odgovara: „Samo Bog odlučuje tko ide u pakao.“
Hindus: „Ubio sam dijete.Glavom sam mu udario o zid.“
Gandhi: „Zašto?“
Hindus: „Ubili su mi dijete. Mog dječaka. Muslimani su mi ubili sina!“
Gandhi: „Znam put iz pakla. Nađi dijete. Dijete čijeg su oca i majku ubili. Malog dječaka ove veličine i odgoji ga kao svog. Samo budi siguran da je Musliman i da ga odgojiš kao takvog.“