Smisao Života

subota, 19.09.2009.

Kvantna zbrka

«Realnost je ono što smatramo istinitim. Ono što smatramo istinitim jest ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo temelji se na našim percepcijama. Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo. Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo. Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo. Ono što percipiramo determinira ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo je naša realnost.»
Gary Zukov

Pa si ti misli... Kvantna je teorija fascinantna stvarčica... Naročito za mene kao laika... Međutim, iako nisam fizičar, niti matematičar, dopustit ću si pisati o toj temi, što i nije neki problem s obzirom na dostupnost literature koja obrađuje tu tematiku... Kvantnu teoriju je teško objasniti ne zato što je komplicirana, već zato što mi nismo u stanju pronaći prave riječi kojima možemo objasniti kvantne fenomene... Što to kvantna teorija nama lijepoga zbori?... Veli ona kako objektivnost ne postoji jer mi nismo promatrači već sudionici svih događaja... Mi se ne možemo maknuti u stranu i promatrati, dio smo prirode i aktivno utječemo na ishod svih situacija...

Naime, kvantni pogled na svijet uči nas da smo mi kreatori svoje realnosti.... Ta ideja koja govori kako mi utječemo na ishod svih situacija podrazumijeva da svaki fenomen postoji kao niz mogućih ishoda, a čija se vjerojatnost može predviđati... U trenutku kada mi izvršimo promatranje određenog fenomena, jedan od tih mogućih ishoda se izdvoji i manifestira se kao naša realnost, a koja je posljedica naših težnji i namjera pri opažanju... Ovdje se teorija razdvaja na tri «grane»: - 1. jedna od mogućnosti se aktualizira, ostale nestaju; 2. sve se mogućnosti aktualiziraju, ali u različitim svjetovima koji koegzistiraju s našim; 3. pojedine se mogućnosti međusobno isključuju, ja ne mogu u isto vrijeme krenuti u dva smjera, pa se Svemir dijeli na dva dijela, stvaraju se dva izdanja mene koji su odvojeni i nisu svjesni jedan drugoga, i te realnosti zauvijek ostaju odvojene (ova tvrdnja poistovjećuje se sa teorijom o tzv. paralelnim svjetovima koji čine narav hologramskog Svemira)....

Ono na što kvantna teorija u svojoj krajnosti upućuje jest JEDNOST... Od Bellovog teorema koji kazuje kako su svi dijelovi Svemira povezani na najdubljoj, temeljnoj razini, fizika doslovce postaje proučavanje strukture svijesti, svijesti na razini atoma, svijesti na razini elementarnih čestica koje se svjesno povezuju tvoreći našu realnost... Strukture naše svijesti koja kao takva ispada tvorac i održavatelj svega postojanja... Naša svijest je tvorac svega... Svijest percepcijom stvara materiju, stvara našu realnost, događaje koje percipiramo u relativitetu, uključujući i svoje vlastito postojanje koje je perceptivno iskustvo relativiteta (poput poznatog eksperimenta s elektronom koji ne postoji kao čestica ako ga ne promatramo, ako ga svijest percepcijom ne doživljava kao česticu)...

Postojanje je svijest koja sebe doživljava percepcijom kroz materiju, a kao materija se spoznaje kroz svijest... Da skratim, u relativitetu mi smo samo perceptivno odvojeni entiteti od kojih svatko ima svoju individualnu svijest, ali smo svi zajedno dio kolektivne svijesti (svega postojanja), kao što su kapi dio oceana, ali to ne znaju, kao niti mi... Tako naše misli utječu individualno i kolektivno na sve događaje u našim životima.... SAMI KREIRAMO SVOJU REALNOST... Mi smo dio svega i sve je dio nas, mi smo priroda koja promatra samu sebe kako bi se spoznala, kako bi znala da postoji, postojali smo oduvijek i postojati ćemo uvijek... Mi (kao i sve ostalo, Svemir) smo apsolut (Bog) koji se spoznaje u relativitetu, i obratno...

Potonja dva pasusa odraz su mojeg shvaćanja kvantne teorije, ali i smisla našeg postojanja u relativitetu, iliti SMISLA ŽIVOTA... Ovdje smo da iskusimo POSTOJANJE, da iskusimo život i smrt, patnju i sreću, ljubav i mržnju, plač i smijeh, da iskusimo ono što ŽELIMO, jer uvijek činimo ono što želimo, individualno ili kolektivno.... U relativitetu živimo uvjetovano, a apsolut kao suprotnost trebao bi biti bezuvjetan... Onaj most koji nas iz ovog relativiteta povezuje s apsolutnim nazivamo na razne načine: - prosvjetljenje, nirvana, uskrsnuće itd..., ali to je samo put ka prihvaćanju istine koja kaže: ZA ŽIVOT NIJE POTREBAN RAZLOG...
Završiti ću s mudrošću koja kaže: - oni koji se žele razvijati i napredovati moraju umrijeti svakog dana, kako bi se slijedećeg dana ponovo rodili, ne nazivajući novi dan imenom prethodnog...

P.S. Molim vas da mi ne zamjerite što su moji zaključci u vezi kvantne teorije isključivi (kao da postoje zaključci koji to nisu) i što sam u ovom postu u biti htio povezati znanost sa duhovnošću, jer kao što veli prof. G.F. Chew: « Naša sadašnja borba možda je samo najava potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, koje ne samo da će biti izvan fizike, već se neće niti zvati «znanstveno» .».