Smisao Života

četvrtak, 28.05.2009.

Kultura nasilja - 1. dio

Nasilje i tzv. kriminal uvijek su posljedica društvenih odnosa.... Čovječanstvo svoju kulturu, svoje odnose u društvu, tisućama godina gradi na nasilju radi postizanja dominacije i moći.... Razvili smo društvo koje u svim segmentima, od države do obitelji, funkcionira isključivo na nasilju, odnosno na ostvarivanju dominacije nad nekim ili nečim.... Monopol nad nasiljem ima država, koja kao represivni aparat sa vojskom, policijom, pravosudnim i obrazovnim sustavom, promovira nasilje kao glavnu vrijednost na kojoj počiva organizacija društva, kao nešto što je samo po sebi razumljivo – bez ostvarivanja dominacije ljudsko društvo ne može funkcionirati....

To, hijerarhijsko društvo, uvelike podržava i održava religija, koja zemaljsku vlast prikazuje kao nužnu i Bogom danu, a čovjeka kao urođeno grešno, zlo i nasilno biće kojem je potreban nadzor.... I tako se opravdava uporaba nasilja od strane jednih nad drugima – odnosno jedni si uzimaju za pravo koristiti nasilje kako bi ostvarili dominaciju nad drugima.... Oni koji ostvare dominaciju nad nekim ili nečim nasiljem ( to ne mora biti fizičko nasilje – u našem društvu nasilje se bazira na političkoj i ekonomskoj moći), mogu očekivati da oni kojima su oduzeli slobodu također posegnu za nasiljem kako bi tu slobodu vratili.... Tako se stvara zatvoreni krug nasilja koji se odvija unedogled, i pretvara se u kulturu nasilja, koja u društvu postaje općeprihvačena kao nužnost za funkcioniranje tog istog društva....

Naše društvo je stvoreno na kulturi nasilja iz vrlo jednostavnog razloga.... Jer smo kao najveću vrijednost prihvatili materijalno bogatstvo koje donosi status u društvu, odnosno moć.... Od trenutka kada je čovjek shvatio da može živjeti na tuđi račun, naše je društvo postalo eksploatacijsko, i oni koji imaju moć (politička i ekonomska elita) tu moć žele i zadržati, nastaviti održavati sustav u kojem oni žive na račun tuđeg rada, a to mogu učiniti jedino nasiljem.... U takvom je sustavu sasvim normalno da ljudi posežu za ilegalnim kriminalom kako bi stekli najveću vrijednost – imovinu.... Spominjem ilegalni kriminal, jer u kriminal spada i stjecanje imovine na račun tuđeg rada što upravo čini politička i ekonomska elita koja eksploatira one koji rade, uzima im produkte njihovog rada, a onda im vraća jedan mali dio kako bi mogli preživjeti i dalje raditi (uzdržavajući tako svoje gospodare), dok velika većina imovine ostaje bogatima kako bi se dalje mogli bogatiti.... U tom smislu razlike između robovlasništva, feudalizma i kapitalizma nema, jer je cilj svih tih sustava bogaćenje manjine na račun većine....

Takvo hijerarhijsko društvo koje se bazira na kulturi nasilja radi ostvarivanja dominacije i moći stjecanjem materijalnog bogatstva nije nešto što je «prirodno» i «Bogom dano», a u najmanju ruku je nužno.... Hijerarhijsko društvo, odnosno kultura nasilja, stari su oko 7000 godina, kada su na području Sumera niknule prve zajednice tipa grad-država sa hijerarhijskim ustrojem.... Što nam se dogodilo?.... Zašto smo prije 7000 godina napustili kulturu solidarnosti koja je trajala desetke tisuća godina u obliku malih plemenskih zajednica i odlučili se za kulturu nasilja koja je već nakon sedam tisučljeća na rubu uništenja same sebe?.... O tome u idućem postu....

Nastavak slijedi....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.