Alo,alo...do se moji dragi prijatelji znoje u klupama,ja se doma liječim od najžešćeg putovanja koje sam proživjela...prije samog putovanja ,na Eninom blogu sam rekla kak me frka nastupa...a zbog toga jer nisam mogla ni sanjati kak bu sve to završiti...pa krenimo od početka:
U subotu sam ustala oko 8 i prva misao mi je bila-TODAY IS THAT DAY. Oprala sam kosu,spremila pidžamu (koju nisam trebala ni nositi),četkicu za zube,putovnicu,odjelo,..., i skužila kak mi je vrijeme brzo prošlo. Starci su već u 7 krenuli za Bihać,pa mi je u kući vladala grobna tišina...falilo mi je ono mamino-jesi li uzela ovo,jesi li uzela ono ,pazi na ovo,pazi na ono. Zadnjih sat vremena vrijeme sam ubijala na Internetu i ubijajući se na Blurove pjesme...
U 10.45 već sam stajala u Domu mladih,natovarena sa svim i svačime...polako je dolazio i ostatak...vozač autobusa je kasnio 10-ak minuta,tako da smo krenuli oko11.15...atmosfera je bila super...ispred Lisinskog nas je čekal Kertez,koji je izgledal koma. Razlog- fešta sa svojima sa akademije,a to vam je ona politika-SEX,DRUGS,AND....rekao je da se oduzel
prošlu večer...bilo je tu svačega samo kaj ne bi sad o tome. Ipak je ovo za širu javnost,ne?:))
Opet smo putovali duže nego smo trebali,ali nije bitno jer je bilo super.
U Bosanskoj Krupi su nas dočekali tako ljubazno (otvarali su nam vrata na ulazu,onda vam je sve jasno),a tek hotelske sobe...odlično.
Dvorana u kojoj smo svirali bila je krcata...popunjena do zadnjeg mjesta. Čekali smo sat vremena dok su domaćini otpjevali i ''izrecitirali'' svoje. Bili smo specijalni gosti,jer je Papp velika faca tamo...iako uvijek imam tremu prije nastupa,ovaj put me ništ nije mučilo i bila sam fakat sretna zbog toga...ne znam,bila je tako odlična atmosfera da sam se osjećala kao kod kuće. Naravno,Papp je bacao fore dok se cijeli orkestar pogledavao,jer smo točno znali što će biti...ja sam na violini svirala 2 stvari. Nastavnik je jedva dočekao da me pretstavi kao njihovu zemljakinju iako sam mu ti IZRIČITO zabranila. Dok su tome pljeskali ,kaj sam drugo mogla nego se samo slatko smješkati. Okrenula sam se prema orkestru i skužila da se neki ljudi trgaju od smijeha,jer sam rekla da bum umrla ak mi to napravi...nevermind. ljudi su užival iu koncertu. Ne moram ni spominjat da su bili očarani Vdovićem ( to je onaj dečko kaj svira tam-tam s nama), a pravi urnebes je nastupio kad smo zasvirali par bosanskih pjesama...ljudi su vrištali. Imali smo fotoaparat sa sobom i slikali smo sve te ljude na nogama! Nastavnik je dobio posebno odličje,jer njegovog tatu su posebno cijenili i na njegov spomen pale su suze...plakao je nastavnik,plakala je publika. To nisam nikad doživjela i moramreći da sam i ja bila pomalo dirnuta. Meni su uručili veliki buket sa 9 žutih ruža i to me baš ugodno iznenadilo...poslije koncerta slijedila je fešta do jutra i naravno da smo bili pozvani.
Ali,skupina nas-Mišela,Kika,Danijela,Nina,Maja,Vdović,Vicko,Kertez i ja otišli smo na ćevape,jer smo umirali od gladi. TAMO JE POČELO....
Pive su nam odmah udarile u glavu...vratili smo se u hotel (tog dijela se baš i ne sjećam.---) da vidimo kak se stvari tamo odvijaju i odmah van u život. Tu smo se razdvojili,mi cure smo tražile prvi kafić u koji bi išli. Ne mogu se sjetiti kako se kafić zvao,ali tak nekaj mi se još nije dogodilo. Nas 4 cure napravile smo urnebes u kafiću...došle smo tamo i skužile da se za 5 eura možeš nalit ko svinja...tak smo i napravile...ne znam kak ostale ,ali ja sam eksala gin-tonice (zezaju me da ja pijem samo fine stvari) i tako jedno deset puta... Mišela,koja btw ima 26 godina i profesorica je u osnovnjaku,najviše je otkačila...ljudi su odmah pogodili da nismo odavde. Hm..dečki su krivo procijenili situaciju ,pa su počeli uleti. Nešto u stilu: ja sam lud za tobom, ja sam puk'o na tebe, ideš sa mnom,itd... odjebavala sam to,jer sam bila jaako pod gasom i na kraju krajeva ovdje sam se došla zabaviti sa curama,a ne nepoznatim tipovima...i Mišela je odjebala nekog tipa,mislim da se zval Elvis...wtf? Konobar se tako iznenadio s nama ,bilo mu je sve to simpa,pa smo mi otišleza šank i same puštale muziku koja nam se sviđa...e,onda se opet vratio onaj ''Ja sam puk'o na tebe'' i izgubila sam volju za daljnjim provodom tamo. Curama nije trebalo puno objašnjavat,tak da smo se oko 01:10 pokupile van...
Čule smo da naša ekipa pije u Mišelinoj sobi,pa smo naravno otišli tamo...morale smo se vraški potruditi da se ponašamo normalno dok smo prolazile pored policije. A u hotelu nas je dočekao show-Bosanci su napravili feštu. Ne ,to nije bila fešta-bila je to RAZVALJOTKA. Ljudi su puzali po podu i plesali s maramicama u ruci...nismo otišle gore u sobu,nego im se pridružili...ludovale smo tako jedno sat vremena...mislim da su ljudi skužili da smo dobro,dobro pijane,ali ni oni nisu bili ništa bolji...ludilo!!!! više nismo imale snage,pa smo onda otišle ostatku ekipe u sobu...tamo su bili Maja,Vicko,Kertez i Vdović i ubijali se pivama. Oni su nakon kaj smo pili po gradu ,otišli piti u sobu. Naravno da su se smijali kad smo im ispričali naš događaj s kafićima,....nastavili smo pričati ,piti i zezati se još dugo,dugo. Soba je smrdila po alkoholi i dimu (da,bilo je i toga) . negdje oko 04:00 Kertezu i Maji se prispavalo. Spavat su otišle i Mišela i Nina,ali Vdović ,Vicko, Kika i ja još smo bili za akciju. Predložil sam da odemo pitat osoblje hotela jel im ostalo šta od alkohola od fešte. Za petnaest sekundi već smo izlazili iz hotela ( bilo nam je bad pitati) i jurili po snjegu do benziske po pive. Nas četiri budale-Vicko,Danijela,Vdović i ja u pola 4 sa kutijom piva idemo do hotela,a vani temperatura -800. Zezali smo se na taj račun,a zezao se i prodavač ,jer su mu Vdović i Vicko već poznati od prije ( ovo im je bila već 3.kutija koju su kupili u roku od 3 sata),ali pošto su punoljetni ( Vdović oko 22,a Vicko isto tak) nije im stvaral probleme. Imam rupe u sjećanju,ali mislim da vam događaje prepričavam po redu....bilo kako bilo,nas 4 sjedilo na foteljema u hotelu i lokalo...pridružili su nam se i Nina i Kika ali one nisu više željele ni primirisat alkohol...nakon određenog vremena i one su posustale i otišle spavat. Mi smo nastavili u istom tempu,Vdović i ja nastavili smo u istomtempu tak da ni Vicko nije više mogao-otišo je spavat. Prije nego je otišo,komentirao je kak zna zašto je u jednom časopisu pročitao kako mu je sad jasno zašto su novinari rekli kako nisu upoznali ljude koji mogu piti više nego Koprivničanci...he,he,bravo mi!! I tako sam ja ispijala 10 (možda i više) pivu i kad sam tome pribrojila 10 jin-tonica ,Vdović je stao zajebavat da pijem samo fine stvari (pili smo najbolje bosansko pivo). Skužil je da više ne mogu više ni gutljaj ,jer bum povratila,pa sam mu dala ostatak svoje pive...i tak smo nas dvoje još dugo pričali,smijali se...pričali smo o svojim zajedničkom prijateljima i glupostima koje su nam se događale u životu,kućnim ljubimcima i kako ih dresirat (to ne želite znati,vjerujte mi),pijanstvima...i on je išao u Varaždi u muzičku pa mi je dal savjete kaj se tiče toga...vrijeme je brzo prošlo i čistačice su se počele vraćati oko 7 ujutro na posao...gledale su nas ko zadnje luđake mogu mislit kak smo izgledale...znali smo da bude nas Papp stjeral sljedeće jutro u razgled grada,pa smo smoslili plan-lagati-ja sam navečer dobila temperaturu, a on ima natečene prste od bubnjanja pa od bolova nije spaval cijelu noć...
Tak je i bilo sljedeće jutro...oko 8 ujutro Danijela,Goran i ja sjedili smo u hotelu i pili čaj...na sami spomen pive mi se dizao želudac...
Papp je trebao doći svaki čas,pa je nas dvoje otišlo u sobe glimeći bolesnike...dok su ostali razgledavali grad mi smo ''ubijali oči''...bolje pola sata ,nego ništa...
Oko podne smo krenuli za Koprivnicu...izgledali smo ko strašila,puni podočnjaka i alkohola u sebi...nastavnik me pitao kak mi se sviđal koncert...lijepo,lijepo,rekla sam...eee,moj nastavniče kad bi barem znali...
U autobusu smo spavali ko klade...barem ja,Mišela,Vdović i ostatak ''dreem teema''. Glava mi se raspadala,ali bila sam zadovoljna...namlađi sam član u orkestru što se tiče ''radnog staža'' i sretna sam što sam već sad doživila takvo što s njima (neke stvari vam nisam pričala)...nakon takvih putovanja uvijek se zbližite jedni s drugima...
U kc smo stigli oko 19 sati...umorni ali zadovoljni ,oprostili smo se jedni s drugima do sljedećeg vikenda kad idemo u Mađarsku...šteta –ne budemo spavali tamo,ali biti će zabavno.
Ja sam se raspisala ko budala,ali ovaj događaj sam skratila koliko sam mogla,neki detalji su ostali neispričani...
Ja sam umorna ko pas,zato sada idem spavat-see ya!!
PUSA svima
|