28.08.2008. 12:13
Chapter 3
“Obećaj da ćeš voziti polako!” zamolila ju je Rebecca prije sjedanja u auto.Lexy je uzdahnula i okrenula očima. “Vozit ću umjereno jer inače ne bismo došle tamo prije ponoći.”
Rebecca je frknula nosom i ušla u Mustang. Lexy se ponovno nije mogla suzdržati od kolutanja očima. Sjela je u auto i stavila pojas (Rebecca je pokušala svoj dodatno učvrstiti u strahu od Lexyne vožnje).
“Šta slušamo ovaj put?” upitala je Rebecca, znajući za Lexyn običaj da najprije upalio radio prije početka vožnje.
“ Hullabaloo”, nasmijala se Lexy, čuvši prve note pjesme koja je počela svirati.
“Tko su ti?” zbunjeno je upitala Rebecca.
Lexy se zahihota. “Hullabaloo Soundtrack.” Rebecca i dalje nije razumjela. Lexy uzdahne. “Kompilacija od dva live CD-a. Muse.”
“A Muse!” konačno se nasmije Rebecca. “Pa šta odmah tako ne kažeš?”
Paleći auto i izvozeći se na cestu unatraške, Lexy je rekla: “Mislila sam da ćeš znati.”
“Odkud? Ja ih ne slušam!” podsjetila ju je Rebecca.
“Možeš početi!” nacerila se Lexy, napokon krenuvši niz cestu. “Čuješ da su super!”
Očito Rebecca nije htjela komentirati tu izjavu pa je šutjela. Lexy je to zabavljalo. “Drugi puta ti biraš glazbu za put.”
“Elliot mi je ispričao da je neki dan Caden navratio u radionu”, rekla je Rebecca, započevši temu koja ju je zanimala. “Jeste se vidjeli?”
Lexy kimne glavom. “Da, popričali smo”, nakon tog odgovora nastavila je pjevušiti Museove pjesme koje su se orile autom.
“Daj stišaj malo glazbu da možemo popričati!” zamolila ju je Rebecca.
Lexy se nasmije, ali usliši prijateljičinu molbu. “Pričaj!”
“Nećeš mi ispričati što je bilo?” zatreptavši očima i molećivog tona je upitala Rebecca.
“Kladim se da ti je Elliot već sve rekao”, zasmijuljila se Lexy. “On nama govori da smo babe, ali on je najveća od svih.”
“Pa dobro, možda je nešto spomenuo...” mrmljala je Rebecca nervozno gledajući u brzinomjer.
Lexy je usporila s vožnjom. “Sigurna sam da nije ništa izostavio. Znam koliko on voli detalje.”
“Znači da si ga stvarno poljubila?” razrogačila je Rebecca oči.
“Da”, odgovori Lexy kratko.
Rebecca se nadala malo opširnijem odgovoru pa je šutjela i čekala. Međutim, naposljetku je morala progovoriti. “Nisam znala da ste vi u tako dobrim odnosima.”
Lexy slegne ramenima. “Samo sam mu propisno zahvalila što sam tako brzo savladala vožnju.”
“Malo prebrzo ako mene pitaš”, promrmljala je Rebecca.
Lexy se nasmije. “Šta je novo kod tebe?”
“Pa kad već pitaš...” rekla je Rebecca. “Onaj James je totalni davež! Moswitz mu je dao jedinicu i sad mu ja, kao njegova tutorica, moram pomagati. A taj dečko je tako tvrdoglav!”
“Meni se čini kao ok”, ležerno je rekla Lexy, slegnuvši ramenima. “Svako jutro navrati u zalogajnicu na kavu pa popričamo.”
Rebecca razrogači oči. “O čemu pak vi imate razgovarati?”
Lexy, po tko zna koji put tog dana, slegne ramenima. “Svemu. Čak mi je preporučio i jednu dobru knjigu, mogu ti je posuditi ako budeš...”
“Ne hvala”, Rebecca je glatko odbila. “Imam previše obaveza. Još uvijek nisam osmislila temu za jesenski ples, a Tanner uporno vrši pritisak na mene.”
“Ako imaš toliko obaveza, zašto idemo na klizanje?” začuđeno je upitala Lexy.
“Jer mi treba neka razibriga! Želim se nakratko opustiti i zaboraviti na ples, Tannera i školu”, objasnila je Rebecca. “Evo, ondje parkiraj!”
Lexy je učinila kako joj je Rebecca rekla. Pazeći da ne udari u vozila između nje, lagano i glatko se sparkirala na jedno od praznih parkirnih mjesta.
Obje djevojke su skinule pojaseve. Rebecca je izašla iz auta i iz prtljažnika izvadila ruksake, dok je Lexy gasila radio.
“Hvala ti što ideš sa mnom na klizanje”, toplo se nasmijala Rebecca. “Znam da ti nije najomiljeniji sport.”
“Ma tko ti je to rekao?!” pobunila se Lexy. “Klizanje je super, samo što ga ja preferiram gledati. Vidjela si prošli put kako sam nespretna na ledu.”
“Ali sam zato čula da si jako spretna u vodi”, dometnula je Rebecca, hodajući s Lexy prema ulaznim vratima klizališta.
“Možda. Valjda” nonšalantno je rekla Lexy. “Mama me često znala voditi na kupalište.”
“Jesi ikad trenirala plivanje?” zanimalo je Rebeccu.
“Jesam”, kimne Lexy glavom. “Prestala sam kad se mama razboljela.”
Rebecca je zašutjela. Znala je da Lexy ne voli razgovarati ili razmišljati o svojoj majci, a ona je nije željela na to poticati. Ipak je to bila bolna tema.
“Sad se ne želiš baviti nijednim sportom?” upitala je Rebecca nakon što je ponovno progovorila.
“Moram”, uzdahnula je Lexy. “Cole kaže da će mi to pomoći. Znaš već, zbog anoreksije.”
Ušle su na klizalište. Sjednuvši na jednu od klupa, iz ruksaka su izvadile klizaljke i počele ih stavljati.
“Da, ali zar nećeš zbog bavljenja sportom trošiti energiju koja ti je potrebna da dobiješ na težini?” namrštila se Rebecca. Iako to nikad nije priznala Lexy, ali nakon što je saznala s kakvom se bolešću nosi njezina sestrična, iz sve moguće literature potrudila se da sazna što više o tom poremećaju u hrani.
“Cole kaže da ako budem pravilno jela i bavila se sportom, trebala bi biti zdrava”, reče Lexy uspravivši se na klizaljkama. Primila se za pomoćnu ogradu kako ne bi pala.
“Ali ti ne jedeš pravilno”, opomenula ju je Rebecca. “Možda Cole to ne vidi, ali ja da.”
“Molim te Rebecca, nemoj!” umorno je uzdahnula Lexy.
“Samo se brinem za tebe Lex!” žalosno joj je rekla, također se uspravivši na klizaljkama. Kroz niska vratašca, zakoračile su na led. Lexy je automatski primila Rebeccu za ruku, odbijajući klizati sama.
“Nikad mi nije bilo jasno...kako je to sve počelo.” Rebecca se ugrizla za usnicu; očito nije bila sigurna smije li postaviti to pitanje.
“Da ti budem iskrena, ne znam ni sama”, iskreno prizna Lexy dok su polako klizale držeći se ruba klizališta. “Kad mi se mama razboljela, mislim. Tad sam počela gubiti na težini. Pala sam u depresiju i odbijala hranu. Tetu Wilheminu, koja se trebala brinuti za mene, je bilo briga što se događa sa mnom. Nije ni primjetila koliko sam mršava dok jednog dana u školi nisam kolabirala. Provela sam dva mjeseca u bolnici.”
“Što je tvoja teta rekla na sve to?” suosjećajno upita Rebecca. “Je li imala grižnju savjesti?”
“Ma kakvi!” bolno se nasmijala Lexy. “Po povratku iz bolnice stalno mi je nabijala na nos bolničke troškove, a s obzirom koliko sam izostala iz škole bilo mi je teško pratiti gradivo pa su mi ocjene počele padati. Pila sam razne tablete, vitamine i ostale proizvode koji su me trebali uhraniti.”
“Ali ti si se i dalje izgladnjivala”, reče Rebecca. Nije to izrekla kao optužbu, već činjeničnu izjavu.
“Pa da, ali ne stalno”, prizna Lexy. “Uglavnom sam odbijala hranu kad sam bila nesretna.”
“Jesi još uvijek nesretna?” tužno upita Rebecca, zaustavivši se. Lexy ju je i dalje držala za ruku da ne padne.
“Ne toliko”, nasmijala se kratko. “Ali mi jako nedostaje Irska i mama i...”
“Prijatelji?” pretpostavila je Rebecca.
“Ne baš”, odmahne Lexy glavom. “Ljudi su se prestali družiti sa mnom kad sam pala u depresiju. Više nisam bila dobro društvo.”
“Onda tko? Dečko?” podigla je Rebecca obrvu.
“Ma zaboravi”, uzdahne Lexy, a potom se nasmije. “Ajde idi se iskliži!”
“A šta ćeš ti sama?” nervozno upita Rebecca.
“Bit ću dobro”, umirila ju je Lexy. “Mislim da ću popiti vruću čokoladu.”
Pokazala je Rebecci prstom na kafić u sklopu klizališta. Rebecca se nasmijala i kimnula glavom. Otklizala je dalje, gibajući se tako glatko da se doimalo da lebdi na ledu. Lexy je svoj odlazak s klizališta izvela nešto manje glamurozno. Grčevito se držeći za ogradu, sporo se dogegala do izlaza s klizališta. Ponovno je sjela na istu onu klupu gdje su Rebecca i ona ostavile ruksake. Skinula je klizaljke i opet obukla starke. Potom je navukla na sebe vestu i ogrnula se šalom oko vrata.
“Vruću čokoladu molim”, rekla je konobaru kad ju je upitao što želi naručiti.
Sjela je za stol s kojeg je mogla vidjeti klizalište. Ispijajući svoj topli napitak, uživala je gledajući Rebeccu kako uživa u klizanju.
“Zašto se ti ne baviš klizanjem?” upitala ju je Lexy, jedan sat poslije kad su ponovno bile na parkiralištu ispred klizališta.
U međuvremenu se smračilo. Rebecca je stavljala ruksake u prtljažnik, a Lexy spuštala krov na Mustangu. Sjele su u auto i čekale da se utopli. Na radiju je opet tiho svirao Muse.
“Ne znam”, kratko reče Rebecca. “Volim klizanje, ali nisam sigurna da se želim time baviti. I ovako imam puno obaveza, a sad već moram početi i razmišljati o koleđu. Ti već znaš gdje želiš ići?”
“Oxford ili Cambridge”, odgovorila je Lexy, paleći auto.
Rebecca je razrogačila oči. “Vratit ćeš se natrag u Europu?! Zar ne želiš ići ovdje ni na jedan koleđ?”
Lexy slegne ramenima. “Princeton ili NYU.”
“Već znaš što želiš studirati?” upita Rebecca djelujući razočarano. Očito se nadala da će Lexy reći da želi na Stanford kao i Rebecca.
“Teoriju književnosti ili novinarstvo”, reče Lexy malčice ubrzavši auto. Nije željela da se Rebecca uplaši.
“Novinarstvo?” ponovila je Rebecca. “Pa onda je dobro što te Marshall ubacio kao novinarku školskih novina.”
“Ne znam baš”, slegnula je Lexy ramenima. “Ovaj članak što mu ga moram predati u ponedjeljak će mi oduzeti cijeli vikend.”
“Šteta, a baš sam te htjela pitati da ideš sa mnom u kupnju u Anchorage.”
“Drugi put, može?” nasmijala se Lexy. “Kad mi neće prijetiti smrtna opasnost znana kao Marshall.”
“Zar članak mora biti tako opširan?” začudila se Rebecca.
“Ne mora”, odmahne Lexy glavom. “Mora imati petsto riječi, ali ja se želim potruditi oko njega.”
“Zbog nagrade koju je Marshall obećao?” pretpostavila je Rebecca.
“Ne, nego ja jednostavno uvijek ulažem sav svoj trud i napor u tekstove i članke”, objasni Lexy, vozeći mračnom cestom prema Sewardu.
“Jesi razmišljala da budeš pisac?” znatiželjno upita Rebecca.
“Naravno, voljela bi to”, nasmije se Lexy. “Samo što mi se čini kako su sve teme u današnje vrijeme već izlizane. Kao da o svakoj postoji već napisani tekst.”
“Da je tako, više nitko ne bi trebao ništa pisati”, pronicljivo će Rebecca. “Sigurna sam da ćeš pronaći temu za svoju knjigu.”
Lexy se osmjehne. “Hvala jer trenutno imam blokadu.”
“Nisi mi rekla kojim ćeš se sportom baviti”, prisjetila se Rebecca dok je Lexy zaustavila auto ispred njezine kuće. “Znaš ono dok smo razgovarale o tome kako moraš početi nešto trenirati.”
“Odbojka”, nasmije se Lexy.
“Pa to je super!” ozarila se Rebecca. “Moram te izazvati koji put na dvoboj!”
“Samo daj!” namignula joj je Lexy.
Rebecca je izašla iz auta i mahnula joj. Lexy je uzvratila i upalivši auto, odvezla se doma.
Komentara [15] - Print - # - ^
