CUSTODIANS
Lav Dimitrij Malkowski
Jedan od štitinika Kraljica Elemenata. Iako je vampir, sve ove godine koliko je živ (a to je 377 godina) odupire se porivu pravih vampira, sisanju ljudske krvi. Žeđ taži lovom na životinje, uglavnom medvjede. Ima bijelu, tvrdu i hladnu kožu i crne oči koje postanu azurne kad je dobre volje. Može podnijeti miris ljudske kože i krvi. Danju, kad izađe na sunčevu svjetlost, koža mu svjetluca kao da je satkana od tisuću sićušnih dijamanata. Iako je vampir, on je moja tiha patnja. Potječe iz Rusije.
Alhir Blackdeath
Ima 18 godina i vrlo burnu prošlost iza sebe. Bio je: gladijator, ubojica, general, zaštitar, propalica i plemić. Potjeće iz ogromne plemićke obitelji Blackdeath, koja ja izumrla, a on je jedini ostao na životu. Bio je jedan od najboljih čarobnjaka na svijetu, ali je ostao bez moći, iako je sada opet polako vraća, ali još je dug put pred njim dok ne postane ono što je nekoć bio. Seli se posvuda po svijetu iako ima stan, dvorac i 24% Šupljeg Kotlića.
Bavi se pisanjem, čitatanjem i proučavanjem magijskih predmeta, veliki fan fantasya. Kao oružja koristi džepni nož, nešto malo eksplozivnih tekućina i dva posebna štapića: Dragonslayer i Hellangel. Radi za Red kao operativac, ali vodi i vlastite poslove. Za njim je raspisana tjeralica od nekoliko tisuća galeona. Svi preostali vampiri ga žele ubiti jer je slučajno ubio posljednjeg potomka Drakule i još par njihovih velikih Lordova. Kao posljednji pripadnik jedne plemićke kuće predstavlja mogućeg pretendanta na prijestolje Engleske. A nekoliko njih ga tamo i želi postaviti.
SMRTONOŠE
Tim Fitzgerald
Moj cijenjeni otac. Smrtonoša i blizak suradnik Gospodaru tame. Jago bogat, naravno. Ja sam njegova princeza. Učinio bi sve kako bi me zaštitio, pa makar to bilo i od Voldemorta. Ne želi da mi ona nanese zlo.
Marylinn Fitzgerald
Moja majka. Voli me. I ona me pokušava zaštititi od toga da postanem smrtonoša. No, neće uspjeti. Ja ŽELIM postati smrtonoša i to i jesam!
Copyright © 2007. by Megan Nadia Fitzgerald
All rights reserved.
je pametnih ljudi na mom blog
Stavljeno 10.08.'07. u 20:23
Free Site Counter
Moj banner:
Banner i avatar napravila:
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
How many?:
*Naopako
"T-ti..." rekla sam tihim, piskutavim glasićem koji nisam prepoznala kao svoj. Gledala sam u Avril, obješenih usta i razgoračenih očiju. To mora da je bilo komično, ali ni njoj ni meni nije bilo do smijeha. Avril je otvorila usta kao da će vrisnuti, ali ja sam brže reagirala.
"Silencio!" izvukla sam štapić i bacila čaroliju na nju. Ništa se nije čulo, hvala Bogu. Samo nam je još trebalo da nas netko čuje, po mogućnosti Sproutica, i nadrapali smo.
Kad se Avril nakon nekog vremena smirila i obećala mi (znakovima) da neće više pokušati vrištati, skinila sam čaroliju.
"Dobro. Koji je ovo vrag?!" pitala me hrapavim glasom. Ja sam, umjesto odgovora, skinula šal koji je skrivao moj vrat te povukla rukave pelerine. Na vratu i rukama još su se vidjeli ožiljci od one kupke u vili Malfoyevih. Avril je samo zanjihala glavom i pala na pod. Nije se onesvijestila, ali ovo je izgledalo još gore. Bila je bljeđa od krpe, a na licu joj se vidjela i najmanja žila. Izgledala je kao leš.
"Diži se, ideš natrag u svoju Društvenu." rekla sam joj, ali ona se nije ni pomakla. "Ajmo, Avril, da si se odmah digla!" pokušala sam zvučati strogo, no bezuspješno. Glas mi je lagano podrhtavao od prvobitnog šoka nakon spoznaje da nisam jedina kojoj se dogodila ˝nezgoda˝ s ožiljcima.
Pomakla sam ruku Avrilinu nogu, ali ona i dalje nije ragirala. Čuo se neki zvuk u puzadini.
"Sranje!" tiho sam rekla, brzo odmotala svoj šal i zamotala ga oko Avrilina vrata. Prekasno.
"Tko si ti?" pitala me neka cura čije ime nisam znala. Pogled joj je pao na moju pelerinu i na znak Slytherina. "Aah...Tako znači, Slytherinka. Što si to učinila Monique?!" zaprepašteno je vrisnula kad je vidjela polumrtvu Avril na podu. Nisam imala izbora.
"Confundus!" bacila sam kletvu na djevojku dok ova nije uspjela ni reagirati. "Našla si Avril kako izlazi iz kuhinje i otišle ste se prošetati. Sjele ste ispod hrasta i ona je zaspala. Nisi ju htjela buditi nego si ju, uz pomoć 'Mobilicorpusa', odnijela u njen krevet što ćeš sad i napraviti!" izmrmljala sam na brzinu i otrčala u perivoj da mogu na miru razmišljati.
****************************
Božićni praznici su prošli gotovo savršeno. Nisam ih provela u Hogwartsu, nego kod kuće sa svojim roditeljima i sestrom. Sve je bilo divno, pokloni, božićna večera, ponoćka, Nova godina... Samo da nisam cijelo vrijeme razmišljala o Avril i sebi, sve bi bilo savršeno.
Jučer smo došli u Hogwarts i ja sam odlučila istog trena otići k jednoj osobi koja bi mogla znati što mi se dešava. Osobi koja mi je, po odbojnosti, bila četvrta na popisu. Odmah iza Pottera, Mutnjakuše i Izroda. Odlučila sam otići k Dumbledoreu.
"Limunov šerbet." samouvjereno sam rekla vodorigi ispred kabineta. "Oh, svakako, draga." odgovorila mi je s podrugljivim osmijehom. "Sanjaj."
"Kisele kokice? Slatka lubenica? Gorke jabuke? Slana banana?" ponavljala sam bezuspješno. Na svaki moj promašeni pokušaj vodoriga se smijuljila i odmhivala glavom.
"Pa što je onda, kvragu? Prokuhane brokule?" već iznervirana ispalila sam prvo što mi je palo na pamet. Na moje čuđenje, vodoriga je skočila u stranu, otkrivajući kamene stepenice koje vode do vrata kabineta.
Vrata su bila malo otvorena i unutra se čulo meškoljenje i tihi razgovor. Naćulila sam uši ne bi li bolje čula, što se pokazalo ispravnim.
"Expecto patronum!" čula sam nečiji glas. To je bio Snape! Pa što će mu patronus?
"Još uvijek, Severuse?" upitao je dubok glas koji je pripadao Dumledoreu. Više nisam čula što se događalo unutra jer mi je pažnju privukao Snapeov patronus koji je elegantno hodao ispred mene. Patronus mu je bila srna. Taman kad sam se upitala zašto srna, čula sm korake s druge strane vrata. Brzo sam se sakrila iza jedne od vodoriga koje su stajale sa svake strane vrata Dumbledoreovog kabineta. Iz kabineta je izašao Snape, a ja sam pričekala nekoliko trenutaka prije negoli sam ušla.
Pokucala sam tri puta. "Naprijed." čuo se Dumledoreov glas koji je svučao umorno i nekako tužno. No, nisam imala vremena da analiziram njegov ton, nego sam samo ušla.
"Dobar dan, profesore." uljudno sam pozdravila, znajući da će mi bahatost u ovom trenutko samo odmoći.
"Ah, gđice Fitzgerald! Kakvo ugodno iznenađenje. Čime sam zaslužio ovaj posjet?" veselo je rekao.
"ja...Treba mi pomoć." nisam znala kako započeti, kako mu reći, što mu reći.
"Izvolite? Kao što znate, ja sam uvijek na raspolaganju." gledao me iznad okvira svojih naočala u obliku polumjeseca.
Nisam ništa rekla, samo sam nastavila zuriti u njegove rendgensko plave oči. One je moje zurenje shvati kao problem.
"Nešto nije u redu? Je li problem ozbiljan?" zabrinuto je pitao.
Ne skidajući pogled s njegovih očiju, polagano sam skinula maramu koja mi je bila oko vrata i pelerinu. Ispod pelerine sam imala bezjačku odjeću dugih rukava, pa sam rukave potegnula sve o laktova. Time sam mu oslobodila pogled na rane.
Njegove oči polagano su odlutale od mojih očiju prema mojim rukama. Nije htio pokazati nikakvu reakciju, ali sam zamijetila da su mu se oči blago raširile.
"˝Regina Elementorum˝(čitaj kako se piše)." tiho je rekao, očiju uprtih u moje podlaktice. Nakon nekoliko trenutaka, vratio je pogled na moje lice, preciznije, na moje oči.
"To na latinskom znači 'Kraljica Elemenata'." odgovorio je na moje nepostavljeno pitanje.
"Da, i kakve to ima veze sa mnom?" pitala sam ga. "Ne znam točno." skrušeno je priznao. "Pa, nagađajte." rekla sam mu, ne sluteći da ću čuti njegov najduži monolog u povijesti Hogwartsa.