Marketing
*Naopako
Prije ngo što pročitate post, obratite pažnju na ovo. Prvo, kao što vidite, promijenila sam sliku Megan Nadie. To je glumica Charlize Theron. Tko god me ima u svojoj priči neka promijeni sliku, lijepo molim. Drugo, zanemarite onaj post u kojem sam promijenila izgled. Tada nisam znala što ću napisati pa sam bezveze to našvrljala. Nisam se sjetila da će stalan izgled biti važan za daljnji razvoj priče. Treće, malo mijenjam način pisanja. Ovo više neće biti samo HPFF, nego i SFF. SFF je Sumrak Fan Fiction. Pročitala sam prvi dio trilogije spisateljice Stephenie Meyer i doslovno se zaljubila u njega. Sada čitam drugi dio, Mladi mjesec. Ako uhvatite vremena, pročitajte i vi ovu knjigu. Pregenijalna je. A sada post...
"T-ti..." rekla sam tihim, piskutavim glasićem koji nisam prepoznala kao svoj. Gledala sam u Avril, obješenih usta i razgoračenih očiju. To mora da je bilo komično, ali ni njoj ni meni nije bilo do smijeha. Avril je otvorila usta kao da će vrisnuti, ali ja sam brže reagirala.
"Silencio!" izvukla sam štapić i bacila čaroliju na nju. Ništa se nije čulo, hvala Bogu. Samo nam je još trebalo da nas netko čuje, po mogućnosti Sproutica, i nadrapali smo.
Kad se Avril nakon nekog vremena smirila i obećala mi (znakovima) da neće više pokušati vrištati, skinila sam čaroliju.
"Dobro. Koji je ovo vrag?!" pitala me hrapavim glasom. Ja sam, umjesto odgovora, skinula šal koji je skrivao moj vrat te povukla rukave pelerine. Na vratu i rukama još su se vidjeli ožiljci od one kupke u vili Malfoyevih. Avril je samo zanjihala glavom i pala na pod. Nije se onesvijestila, ali ovo je izgledalo još gore. Bila je bljeđa od krpe, a na licu joj se vidjela i najmanja žila. Izgledala je kao leš.
"Diži se, ideš natrag u svoju Društvenu." rekla sam joj, ali ona se nije ni pomakla. "Ajmo, Avril, da si se odmah digla!" pokušala sam zvučati strogo, no bezuspješno. Glas mi je lagano podrhtavao od prvobitnog šoka nakon spoznaje da nisam jedina kojoj se dogodila ˝nezgoda˝ s ožiljcima.
Pomakla sam ruku Avrilinu nogu, ali ona i dalje nije ragirala. Čuo se neki zvuk u puzadini.
"Sranje!" tiho sam rekla, brzo odmotala svoj šal i zamotala ga oko Avrilina vrata. Prekasno.
"Tko si ti?" pitala me neka cura čije ime nisam znala. Pogled joj je pao na moju pelerinu i na znak Slytherina. "Aah...Tako znači, Slytherinka. Što si to učinila Monique?!" zaprepašteno je vrisnula kad je vidjela polumrtvu Avril na podu. Nisam imala izbora.
"Confundus!" bacila sam kletvu na djevojku dok ova nije uspjela ni reagirati. "Našla si Avril kako izlazi iz kuhinje i otišle ste se prošetati. Sjele ste ispod hrasta i ona je zaspala. Nisi ju htjela buditi nego si ju, uz pomoć 'Mobilicorpusa', odnijela u njen krevet što ćeš sad i napraviti!" izmrmljala sam na brzinu i otrčala u perivoj da mogu na miru razmišljati.
****************************
Božićni praznici su prošli gotovo savršeno. Nisam ih provela u Hogwartsu, nego kod kuće sa svojim roditeljima i sestrom. Sve je bilo divno, pokloni, božićna večera, ponoćka, Nova godina... Samo da nisam cijelo vrijeme razmišljala o Avril i sebi, sve bi bilo savršeno.
Jučer smo došli u Hogwarts i ja sam odlučila istog trena otići k jednoj osobi koja bi mogla znati što mi se dešava. Osobi koja mi je, po odbojnosti, bila četvrta na popisu. Odmah iza Pottera, Mutnjakuše i Izroda. Odlučila sam otići k Dumbledoreu.
"Limunov šerbet." samouvjereno sam rekla vodorigi ispred kabineta. "Oh, svakako, draga." odgovorila mi je s podrugljivim osmijehom. "Sanjaj."
"Kisele kokice? Slatka lubenica? Gorke jabuke? Slana banana?" ponavljala sam bezuspješno. Na svaki moj promašeni pokušaj vodoriga se smijuljila i odmhivala glavom.
"Pa što je onda, kvragu? Prokuhane brokule?" već iznervirana ispalila sam prvo što mi je palo na pamet. Na moje čuđenje, vodoriga je skočila u stranu, otkrivajući kamene stepenice koje vode do vrata kabineta.
Vrata su bila malo otvorena i unutra se čulo meškoljenje i tihi razgovor. Naćulila sam uši ne bi li bolje čula, što se pokazalo ispravnim.
"Expecto patronum!" čula sam nečiji glas. To je bio Snape! Pa što će mu patronus?
"Još uvijek, Severuse?" upitao je dubok glas koji je pripadao Dumledoreu. Više nisam čula što se događalo unutra jer mi je pažnju privukao Snapeov patronus koji je elegantno hodao ispred mene. Patronus mu je bila srna. Taman kad sam se upitala zašto srna, čula sm korake s druge strane vrata. Brzo sam se sakrila iza jedne od vodoriga koje su stajale sa svake strane vrata Dumbledoreovog kabineta. Iz kabineta je izašao Snape, a ja sam pričekala nekoliko trenutaka prije negoli sam ušla.
Pokucala sam tri puta. "Naprijed." čuo se Dumledoreov glas koji je svučao umorno i nekako tužno. No, nisam imala vremena da analiziram njegov ton, nego sam samo ušla.
"Dobar dan, profesore." uljudno sam pozdravila, znajući da će mi bahatost u ovom trenutko samo odmoći.
"Ah, gđice Fitzgerald! Kakvo ugodno iznenađenje. Čime sam zaslužio ovaj posjet?" veselo je rekao.
"ja...Treba mi pomoć." nisam znala kako započeti, kako mu reći, što mu reći.
"Izvolite? Kao što znate, ja sam uvijek na raspolaganju." gledao me iznad okvira svojih naočala u obliku polumjeseca.
Nisam ništa rekla, samo sam nastavila zuriti u njegove rendgensko plave oči. One je moje zurenje shvati kao problem.
"Nešto nije u redu? Je li problem ozbiljan?" zabrinuto je pitao.
Ne skidajući pogled s njegovih očiju, polagano sam skinula maramu koja mi je bila oko vrata i pelerinu. Ispod pelerine sam imala bezjačku odjeću dugih rukava, pa sam rukave potegnula sve o laktova. Time sam mu oslobodila pogled na rane.
Njegove oči polagano su odlutale od mojih očiju prema mojim rukama. Nije htio pokazati nikakvu reakciju, ali sam zamijetila da su mu se oči blago raširile.
"˝Regina Elementorum˝(čitaj kako se piše)." tiho je rekao, očiju uprtih u moje podlaktice. Nakon nekoliko trenutaka, vratio je pogled na moje lice, preciznije, na moje oči.
"To na latinskom znači 'Kraljica Elemenata'." odgovorio je na moje nepostavljeno pitanje.
"Da, i kakve to ima veze sa mnom?" pitala sam ga. "Ne znam točno." skrušeno je priznao. "Pa, nagađajte." rekla sam mu, ne sluteći da ću čuti njegov najduži monolog u povijesti Hogwartsa.
Post je objavljen 27.01.2008. u 21:31 sati.