|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zovem se Norrah (Amelle Lilian) Charnel i prije par godina doznala sam strašnu istinu; Moji su roditelji bili Smrtonoše i poginuli su služeći Gospodaru Tame. Sada je na meni red da odlučim; Hoću li krenuti njihovim stopama ili će prezime Charnel zauvijek biti izbrisano iz pamćenja Znate-Već-Koga. Još se uvijek dvoumim... Nisam spremna odlučiti...
NOTE:
Ovo je HPFF blog i zato molim anti-potterovce da ne ostavljaju uvredljive komentare ili slična sranja. Svaki uvredljiv komentar bit će prijavljen kao SPAM i zato vas molim da poštedite i mene i sebe toga. Također, ne ostavljajte mi lance sreće, nagradne igre ili sl. Ako ste HP-fan nadam se da ćete uživati čitajući blog kao što ja uživam pišući ga!
Ovaj je blog zaštićen copyrightom i ne smijete kopirati niti jedan sadržaj, bilo postove, dijelove teksta ili likove, bez mog dopuštenja ili navođenja mene kao autora.
copyright by: Norrah Charnel (2007./2008.)
By: NALC
Evo, ja sam ,,pisala'' test i vidite što sam ispala (od prve!):
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje MORATE posjetiti:
Elbereth
Lucinda Lockhart
Your guardian angel
Gryffin(dor) Girl
Loredanna Vanessa Nadia Malfoy
Lacuna Murder Coil
Starz Skrable
Angelina Lestrange
Mark Harrison
Chanell Grey
Morbus James Illidari
Amy Riddle
Nora Samuel
Felix Pointer
Blog moje najfrendice, onaj koga ne posjeti UBIT ĆU GA na spavanju (XD):
Hannah Howell-HJCH
P.S.: Ovi opisi pisani su pri početku bloga (oko šestog posta) pa ako negdje u novijem postu stoji da se netko posvađao ili završio školovanje (Ili da je na drugoj godini) nemojte misliti da se to promijenilo ako u opisu piše obrnuto. Možda ću mijenjati opise za neke važne likove, ali za ove koje jedva spominjem sumnjam… Nadam se da shvaćate! :)
Najvažniji likovi u story of my life:
Norrah (Amelle Lilian) Charnel, ja
Što reći o meni? Obožavam slušati bezjačku glazbu, pogotovo pop, rock i hip-hop. Preko ljeta kada su praznici treniram gimnastiku, koja mi odlično ide. Animagus sam, pretvaram se u srebrnu perzijsku mačku a patronus mi je tigar. Kada odrastem htjela bi postati alkemičarka jer obožavam Čarobne napitke. Imam dugu plavu kosu, plave oči, niska sam (157 cm) ali nisam debela (40 kg) XD. Naj predmeti su mi OOMS i Čarobni napitci, a naj profesori su mi Snape i Samuel. Mrzim Povijest magije i Proricanje sudbine. Obožavam metloboj i veliki sam fan kluba ,,Hollyhead harpies'' iz VB u kojem igraju samo žene. Odlična sam učenica. Naj frendovi i frendice su mi: Hannah, Angie, Kim, Haley, Malfoy, Justin, K.C. i Thomas, a dobri su mi još Vicky, Theo i blizanci Lawrence. Slytherinka sam iako u punih pet godina školovanja nisam shvatila zašto.
Hannah (June Cornelia) Howell-
Moja najbolja frendica. Iako smo saznale da nismo sestre ipak smo nerazdvojne. Gryffindorka je, 5. godina i vrlo dobra je učenica. Hoda s Justinom Fynnom, Ravenclawom sa 6. godine. Najdraži su joj predmeti Stare Rune i OOMS, a najdraži joj je profesor Binns. Visoka je (177 cm), mršava (52 kg), ima smeđu kosu do ramena, tamnosmeđe oči i nosi naočale (Na slici ne nosi naočale jer se željela slikati bez njih). Dosta je povučena ali je zato prava frendica. Nije baš veliki stručnjak za metloboj ali obožava igrati šah i čitati knjige. Vrlo je pametna. Animagus je, pretvara se u vidru a patronus joj je testeral. Čistokrvna je, kao i većina članova njezine obitelji.
Angelina (Trisha Tracy) Humble-
Nadimak joj je Angie. Slytherinka je s moje godine i moja super frendica. Prava je trač-baba i ništa joj ne promiče. Pomalo je bahata i umišljena ali je također i odvažna i hrabra i bori se za prijatelje. Opasna je kada joj netko stane na žulj pa ju neki i zovu ,,Bomb''. Ima kovrčavu plavu kosu do ramena i smeđe oči, srednje je visine (160cm) i srednje težine (50 kg). Obožava Čarobne napitke a Snape joj je živa legenda. Često u šali kaže kako će se, kada odraste, udati za bogatog Smrtonošu i po cijele dane ne raditi ništa. No, svi znamo da se šali. Nije animagus ali ima jedan od najjačih patronusa u čitavom čarobnjačkom svijetu: Lava. Čistokrvna je kao i čitava njena porodica. Jedini je izuzetak njena dvije godine starija sestrična koja je hrkanica. Otac joj je Smrtonoša (bio je najbolji prijatelj mojim starcima) makar to ne želi javno priznati. Ljubimac joj je srebrna sova Manuel Javi koja je ime dobila po zgodnom Španjolcu kojeg je upoznala kada je bila na ljetovanju u Barceloni.
Haley (Chloe Catharine) Black-
Haley mnoge cure nazivaju ,,Slytherinska drolja'' iako to nije. Jednostavno je došla na loš glas zbog svoje ljepote; Ima ravnu plavu kosu, zelene oči i manekenskog je izgleda (175 cm, 55 kg) te ponajprije voli odličnu zabavu. U tome zna pretjerati i zato je često u kazni poslije nastave. Ni ocjene joj nisu baš najsjajnije. Najdraža boja joj je zelena (naravno) ali voli i grimiznu. Totalni je modni frik i često vrijeme provodi u raznim šopinzima. Slytherinka je s moje godine i ima mlađu sestru Mary-De koja je također Slytherinka te pohađa 1. godinu školovanja u Hogwartsu. Trenutno je u vezi sa Slytherinskim metlobojskim kapetanom Marcusom Flintom. Čistokrvna je i svi su njezini preci bili u Slytherinu. Odlična je frendica.
Kimberly (Maya Ruth) Johansson-
Kim je ponajprije odlična prijateljica i vrsna zabavljačica, a potom i odlična učenica. Cura je jednostavno talentirana za sve; Vratarica je u Slytherinskom metlobojskom timu i samo joj je nekolicina protivničkih lovaca kadra zabiti gol; Odlična je učenica i ima najbolje ocjene iz apsolutno svega. Jedino joj malo šepa Proricanje sudbine; Prekrasno pjeva i zbog toga je profesor ,,glazbenog'' obožava; I na kraju, ali ni po čemu manje važno; Ima popriličnu grupicu dečki iza sebe i da hoće mogla bi svakodnevno mijenjati dečka. Ali to joj je još jedna vrlina; Već je sedam mjeseci vjerna svome Ruudu van der Vaartu kojeg ne viđa tako često jer on živi u Nizozemskoj. Također je Slytherinka s moje godine. Obožava životinje i metloboj i nada se da će jednog dana postati profesionalna igračica metloboja. Naj boja joj je srebrno-zelena a takve su joj boje i oči: Srebrno zelene. Kosa joj je plave boje. Nije animagus a patronus joj je hijena. Mješanka je; majka joj je bezjakinja a otac čistokrvni čarobnjak. Ima godinu dana starijeg polubrata Olivera čiji ćete opis naći dolje.
Irene (Peyton) i Christian (Dylan) Howell
Hanini roditelji. Iako nisu moju biološki roditelji, ipak ih smatram svojim roditeljima jer su me odgojili kao svoju kćer. Oboje rade kao vidari u bolnici Sv. Munga i brinu se za žrtve kletvi i liječe oboljele od raznih bezjačkih bolesti relativno nepoznatih u čarobnjačkom svijetu. Osim što voli pomagati drugima, Irene je također zaljubljenica u kuhanje i svaki dan skuha nešto novo i većinu puta (ne)jestivo. Christian pak voli igrati šah a tu je ljubav prema toj bezjačkoj igri prenio i Hannah. Oboje također dijele istu opsesiju: Proučavaju bezjake i njihov način života tako da su često vremena u bezjačkom svijetu gdje imaju mnogo prijatelja. Također, novost je ta da Irene čeka bebu! Nakon četrnaest godina odlučili su imati još jedno dijete. Trudna je već šest mjeseci tako da će roditi taman negdje usred ljeta. Već znaju spol i odabrali su ime; Tako će Hannah uskoro dobiti mlađeg brata Jamesa Patricka!
Justin (Andrew) Fynn-
Još jedan super frend. Ravenclaw, 6. godina. Hoda s Hannah. Totalni je frajer i najveći cooler u cijelom Hogwartsu (po mišljenju većine). Najviše od svega voli bezjački sport snow boarding, koji i trenira kada nije u Hogwarstu, a također igra i metloboj; Nije kapetan, ali zato jer vraški dobar lovac. Majka mu je mješanka, a otac čistokrvni čarobnjak. Prvi je u redu kada treba napraviti neko sranje, pa je tako često u kazni zajedno s Haley. Ima smeđu kosu do ramena i smeđe oči. Visok je 180 cm i sportski je građen. Iako je Ravenclaw, najbolji frendovi su mu, uz mene Angie, Haley i Kim, uglavnom poznati Slytherini; Draco Malfoy, K.C. Morrison i Thomas Scott. Mrzi Theofanisa i tvrdi da će ga prebiti ako se samo približi Hannah. Ima neobičnog ljubimca iguanu Xaviera, a navodno tvrdi da doma ima i odraslu jedinku rijetke vrste magi-životinje kelpija i to u velikom bazenu iza svoje kuće. Baš mu i ne vjerujem, a vi?
Draco Malfoy-
Sigurno već znate sve o njemu ali evo, moram nešto napisat'! Slytherinac, 6. godina, zgodan, plav, opak. Igra u Slytherinskom metlobojskom timu kao tragač. Najviše od svega na svijetu mrzi mutnjake pa mu je bolje da se nitko takav ne nađe na putu. Često ga opisuju kao mrzovoljnog frajera, ali on u stvari uopće nije takav; Dobar je frend, rođeni vođa, preuzima odgovornost za svoje postupke i priznaje kad je u krivu. Možda je malo bahat i arogantan ali sve mu se oprosti jer je jednostavno odličan. Iako mu je stari Smrtonoša, mislim da on nije na tom putu. Hm, možda ipak bude nešto od njega kada završi Hogwarts…
K.C. (Keith Chris) Morrison i Thomas (Eric William) Scott
Što reći o njim? Thomas.-Moj bivši dečko, K.C.-Moj sadašnji dečko. Obojica su totalno zgodna i najbolji su frendovi Dracu i Justinu. Ne podnose Theofanisa. K.C. je visok (175 cm) i sportski građen tip. Ima plavu poludugu kosu i zelene oči. Baš je zgodan! Ne hodamo dugo, ali kao da smo skupa već deset godina (XD). Thomas je nešto niži (172 cm) ali je također sportski građen. Ima crnu poludugu kosu i crne oči a svijetlo put je. Hodala sam s njim čak puna dva tjedna, a iako smo prekinuli i dalje smo super frendovi. Obojica su bili Slytherini i iako su 2008. završili svoje školovanje u Hogwartsu i dalje se povremeno čujemo i nalazimo s njima. Igrali su u Slytherinskom metlobojskom timu kao lovci i oni koji su ih barem jednom vidjeli kako igraju znaju da ne preuveličavam kada kažem da su bili najbolji od najboljih. K.C. je animagus i pretvara se u psa, i to prekrasnog snježno-bijelog haskija a patronus mu je također pas. Thomas nije animagus ali zato mu je patronus isto što i moj-Tigar.
Lawrence (Otto Ryan) Dacourt-
Gryffindorac, 5.godina. Moram priznat da nikada u životu nisam srela čudnijeg i luđeg tipa. Nadimak mu je Lord (kojeg si je sam nadjenuo, prema svojim inicijalima). Jedan je od onih koji svako malo završe kod Dumbledorea zbog neprimjerenog ponašanja. Stalno radi gluposti po školi, tuče se ali i tako zabavlja sve oko sebe. Čistokrvan je ali ga Malfoy i co. smatraju izrodom. Ima dvije sestre, jednu mlađu i jednu stariju. Mlađa je 3. godina školovanja u Hogwartsu, a druga (koja je starija od njega) je u Azkabanu (On često kaže kako je ona crna ovca obitelji). Starci su mu poginuli prije četrnaest godina u borbi ali ne želi pričati o tome pa ne znam kako. On i njegova mlađa sestra žive sa svojim posvojiteljima koji su bezjaci. Lovac je i kapetan Gryffindorskog metlobojskog tima i zato se svi skupe na utakmicama kada igraju Gryffindor i Slytherin; Ne mogu dočekati da vide hoće li se on i Malfoy potući. Ukratko, to je sve što trebate znati o Lord-u.
Loredanna Vanessa Nadia Malfoy-
Nessa je Dracova sestra. Možda vam zvuči čudno, no ona je Gryffindorka! Ona i Draco međusobno se ne podnose, mrze se i stalno smišljaju kako jedno drugome napakostiti. Iako je Gryffindorka, cura je totalno otkačena i super se slažemo. Najbolje frendice su joj Lucinda Lockhart, Chanell Grey i Izzie Parker a super se slaže i sa Starzom Skrableom. 6. je godina. Naj predmet joj je OOMS, a profesor Snape kojeg obožava. Mrzi čitavu svoju obitelj a pogotovo oca koji je se gotovo odrekao kada nije upala u Slytherine. Obožava se šminkati, ali i čitati knjige i pisati pjesme. Najbolja je učenica u svome razredu.
Starz Skrable-
On je pomalo čudan lik ove priče. Uvijek je ironičan ali ima pregršt prijatelja. Iako je u Slytherinu, smatra da tamo ne spada i zato ima puno prijatelja u ostalim domovima (pogotovo Gryffindoru). 5. je godina. Jedina osoba koju mrzi je Draco Malfoy, no nažalost u rodu je s njime; Njegova majka Hilary polusestra je Malfoyeva starog Luciusa. Lucius je oduvijek mislio kako Hilary želi imovinu njihovih roditelja pa je zato mrzi. Njegov bauk je Onaj-Čije-Ime-Ne-Spominjemo. Patronus mu je morski pas. Za njega je metloboj jedna dosadna igra, pa se ni ne trudi shvatiti pravila (ali da želi, skužio bi). Romantičan je u ljubavi, u ratu je uporan. Ukratko; To je sve što trebate znati o Starzu!
Elbereth Davis-
Elbereth ima 16 godina i na 6. je godini u Slytherinima kao i svi u njenoj obitelji. Ima braću blizance koji su ove godine krenuli u Hogwarts. Voli crnu boju i obožava glazbu. Također, Elbereth voli životinje, a jedna od najdražih joj je crna pantera. Posjeduje jednu koja se zove Eowyn. Nedavno je napokon postala Smrtonoša i zbog toga je jako sretna. Elbereth je ponekad jako komplicirana, no ipak je vrlo vedra osoba i najčešće ju je moguće vidjeti s osmijehom na licu. Kad je ljuta ili živčana, spremna je ubiti. Potječe iz čistokrvne obitelji vrlo bliske lordu Voldemortu. Elbereth je ponosna na svoje čistokrvno porijeklo. Najviše voli ubijati dosadu provocirajući njoj mrske ljude. Iznimno dobra u neverbalnim čarolijama, a taj dar je naslijedila od njene bake. Kako njena majka kaže, najljepši dio Elberethina tijela su njene sivo-zelene oči. I upravo zbog tih očiju sada ima vrlo sretnu vezu sa dečkom po imenu Chris Zabini. Elberethini najbolji prijatelji su Draco, Zabini i Chris, a prijateljica Simmy. Ludi je najčešće zovu punim imenom ali nadimci su joj El ili Elly. Najviše me kod nje zabavljaju promjene raspoloženja; Jedan je tren draga, slatka curica a već drugi opaka Slytherinka koja se ne boji nikome u facu reći što ga ide.
Ema Riddle-
Pohađa 5. godinu u Hogwartsu i ponosna je pripadnica doma plemenitog Salazara Slytherina... Kći Bellatrix Lestrange i Toma Marvola Riddlea. Ima plavu kose i tamno-svijetle (ovisi o svijetlu) zelene oči. Tipična Slytherinska opaka cura, ujedno i dobrica (samo prema svojim frendovima i zgodnim dečkima). Animagus je i pretvara se u zmiju, a patronus joj je zmaj. Luda je za zmajevima. Svira bas gitaru i bubnjeve. Ima zmiju Earon i sovu Terry. Njeni ostali ljubimci: zmajica Merry i zmaj Gish. Naj predmeti: Čarolije, Preobrazba i Čarobni napitci. Jako je dobra u neverbalnim čarolijama. Parselust i animagus je. Iako smo totalno različite, cura je živa legenda i jako smo si dobre.
Lacuna Murder Coil-
5. godina, Slytherin. Za nju nikako se nikako ne može reći da je obična djevojka. Ona je sve samo nije obična. Ona je Voldemortova stičenica, nasljednica. Mnogi će sa strahom izgovoriti njeno ime, dok će drugi govoriti da je iznimno inteligentna i moćna, da je cura koja moze ubiti pogledom. Ona govori kako nema osjećaja ali, zapravo, ona je veoma emotivna. Nije imala djetinjstvo kao druga djeca i to je među prvim stvarima koja je izdvajaju od druge djece. Nije plakala čak ni kao beba. Nikada nije plakala. Ona je pali anđeo, koji ne smije plakati. Za prijatelje bi život dala, dok je pravi strah i trepet za neprijatelje. Ne obraća pretjerano pažnju na svoje ponašanje, pa ju to čini razmaženom drznicom. U stanju je nekoga ubiti u pojam svojom pojavom i nikada nije od riječi kad nešto obeća. Mrzi obećanja i mrzi raditi stvari koje ne želi raditi. Igrom slučaja, učena je da se ne plaši nikoga i ničega i to, iznad svega, ističe iznimno talentiranu vješticu u njoj.
Victoria (Brooke Nancy) Smith-
Vicky; Moja jako dobra frendica. Poznajemo se dvije godine i dobro se slažemo iako sam ja Slytherinka. Victoria Gryffindorka je s 3. godine. Najbolja prijateljica joj je Lindsay (Lily) Silvermund, također Gryffindorka s iste godine, a ostali dobri frendovi su joj Kylie M. Ulster (Ravenclawka, 7. godina) i Brad O'Neall (Gryffindor, 4. godina). Igra metloboj na poziciji lovice. Najdraži predmeti su joj Čarobni napitci i Travarstvo, a voli sve profesore osim Snapea; Njega mrzi. Uzor joj je Dumbledore i htjela bi postati profesorica Travarstva ili magizoologinja jer jako voli životinje i biljke. Vegetarijanka je. Najviše od svega mrzi bahate ljude, crnu magiju i kišne dane. Ima kućnog ljubimca žabu Froggy-ja. Roditelji su joj bezjaci
Ostali likovi koji se spominju samo usput:
Theofanis Kyrgiakos-
-Ravenclaw, 6. godina
-Nedavno se doselio iz Grčke (pohađao je Durmstrang)
-Potajno zaljubljen u Hannah
-Animagus je: orao
-Roditelji su mu bezjaci
Olivia (Una) Normann, Jeana Debuissy i Tea (Sybill Lucia) Lawrence-
-Olivia i Jeana: Gryffindor, Tea: Ravenclaw, 5. god
-Hanine frendice
-Prije smo si bile dobre, sada se ne podnosimo
-Niti jedna nije animagus
-Čistokrvne (sve tri)
Matthew (Reese) i Jade (Simon) Lawrence-
-Ravenclaw, 7. godina
-Najbolji frendovi s blizancima Weasley
-Odlični tipovi
-Animagusi: Miševi
-Oboje zauzeti
Marcus Flint-
-Slytherin, 7. godina
-Kapetan Slytherinskog metlobojskog tima
-Haleyin dečko
-grub je i primitivan
-IQ: 12
Ronald Weasley, Harry (James) Potter i Hermione Granger-
-Gryffindor, 6. godina
-,,Heroji Gryffindora''+,,Dječak koji je preživio'' spike
-Ron: Zatreskan u Hermionu
-Harry: Zatreskan u sebe
-Hermiona: Zatreskana u knjige
prof. Craig Samuel-
-The cutest professor ever
-Predaje OOMS
-Prije predavao u Russelstormu (Isto kaj i Hogwarts samo je na Novom Zelandu)
-Pretvara se da je glumac (bezjak), glumio Èomera i LOTR-u
-Ima sina na 6. godini
Beau (Caleb) Samuel-
-Ravenclaw, 6. godina
-Samuelov sin
-Prije pohađao Russelstorm
-Kapetan Ravenclawskog metlobojskog tima
-Mrzi svoje ime, pa ga zovemo drugim (Caleb)
Oliver (Elijah) Johansson-
-Ravenclaw, 6. godina
-Kimberlyn stariji polubrat
-Igra metloboj na poziciji lovca
-Naš veliki zaštitnik
-Naj frend: Caleb Samuel
Mary-De Black-
-Slytherin, 1. godina
-Haleyina mlađa sestra
-Opako, malo, bezobrazno derište
-Obožava Snapea
-Luda je za akromantulama i testeralima
-Gdje smo?- Upitala sam Elbereth koja me čvrsto držala za desno rame, kao da je željela da ne pobjegnem.
-Uskoro ćeš saznati…- Šapnula je tiho popravljajući svoju dugu crnu kosu. Nalazili smo se u velikoj prostoriji koja je podsjećala na radnu sobu. Veliki prozori bili su sakriveni iza dugačkih, smaragdno zelenih zavjesa koje su bile prašnjave kao da nisu dirane već dobrih deset godina. Zidovi su bili puni portreta raznih ljudi, na kojima je jasno pisalo prezime Malfoy. Zbunila sam se.
-Draco, u tvojoj smo kući?- Upitala sam pogledavši ga u oči. Brzo je skrenuo pogled. Nisam shvaćala što se događa. A onda mi je palo na pamet…
-Elbereth, možeš mi pustiti ruku, boli me.- Zamolila sam tiho pokušavajući izvući ruku iz njena čvrsta stiska.
-Ma daj, ništa strašno.- Odvratila je podlo se osmjehnuvši. Ema, koja mi je držala drugu ruku, također je pojačala svoj stisak. Blaise i Chris stajali su sa strane i šutjeli, dok je Thomas prestrašenih pogledom gledao u mene. Nakratko sam zaboravila na slomljenu nogu. Vrata su se otvorila. U sobu je stupio ON. Očajnički sam pogledavala sve prisutne. Svi osim Elbereth gledali su u drugom smjeru, izbjegavajući moj pogled. No ne i ona. Gledala me ravno u oči takvom snagom da me na nekoliko trenutaka zaboljela glava.
-Odlično obavljeno! Davis, Riddle, moram vam čestitati na ideji, stvarno nisam mislio da će uspjeti…- Rekao je svojim ledenim glasom.
-Davis? Riddle?- Viknula sam i pogledala Elbereth i Emu. Odjednom sam se sjetila cura iz sna. Bile su to one!
-Rekao sam ti da se ne možeš sakriti. Ali mislim da si me prošli put krivo shvatila; Ja ti ne želim nauditi. Želim da se pridružiš Smrtonošama.- Obratio mi se dok mi je prilazio. Podigla sam pogled i pogledala ga ravno u oči. One su se smiješile.
-Zašto me ne ostaviš na miru? Imaš stotine ostalih ljudi koji ti se žele pridružiti a ti želiš baš mene! Ne želim ti biti sluga!- Izderala sam se sa suzama u očima. No on nije ništa rekao. Uperio je štapić u mene.
-Držite je čvrsto!- Zapovjedio je Emi i Elbereth koje su tada još jače stisnule moje ruke. Zažmirila sam. No na moje iznenađenje, bol je potrajala samo nekoliko sekundi. Kada sam otvorila oči, njegov je štapić bio spušten a ON se veselo smješkao. Ell i Ema na kratko su me pustile. Mislila sam da ću pasti jer mi je noga bila slomljena, ali nisam. Ponovo sam mogla normalno stajati.
-Ne razumijem…- Promrmljala sam tiho.
-Što to, Charnel?- Upitao je što je umiljatije mogao.
-Kako su te mogli proglasiti najvećim čarobnjakom na svijetu kada te jedna obična tinejđerica može pobijediti!- Viknula sam. Voldemort me čudno pogledao, kao i svi prisutni. Ell i Ema ponovo su me uhvatile za ruke. Čvrsto sam zaklopila oči i stisnula zube. Snažno su zavrištale i maknule se od mene. Niz dlanove im se u tankim mlazovima spuštala svježa krv…
-Rekao sam vam da je flamus! Trebale ste joj staviti povez preko očiju!- Vikao je Voldemort na njih. Ni sekundu nisam čekala, potrčala sam kroz prostoriju što sam brže mogla.
-Ulovite je i ubite je! Pobjegne li, ubiti ću ja vas!- Zaprijetio je prisutnima. Snažno sam udarila po vratima i otvorila ih. Našla sam se u predvorju. Potrčala sam do ulaznih vrata, ali bila su zaključana.
-Avada Kedavra!- Prepoznala sam Elberethin glas dok je izgovarala smrtonosnu kletvu. Na svu sreću, promašila je za nekoliko centimetara. Nisam imala drugog izbora pa sam potrčala niz stepenice koje su vodile u podzemlje, valjda podrum. Nisam mogla vjerovati da su mi to prije nekoliko sati bili prijatelji. Napokon sam stajala na čvrstom tlu, prošla sam stepenice. Mrak. Ništa osim mraka nisam vidjela. Hodala sam brzim korakom ispruživši ruke ispred sebe. Bojala sam se. Znala sam da moram naći neka vrata inače mi nema spasa. Uhvati li me, ubit će me. Odjednom sam glavom tresnula u nešto. Malo sam se zbunila. Ruke su mi i dalje bile ispružene ispred tijela ali ništa nisam mogla napipati. Valjda stup, pomislih. Ispružila sam desnu ruku i dotakla hm… to… Što je bilo preda mnom. No to nije bio stup. Stup bi bio hladniji. Zastao mi je dah. Okrenula sam se kako bih potrčala u suprotnom smjeru ali bilo je prekrasno. Taj netko me zgrabio za ruku i snažno povukao prema sebi. Na moje iznenađenje, poljubio me.
-K.C.?- Rekla sam poluglasno. On mi je rukom poklopio usta.
-Ššš…- Stišavao me je.
-Što se događa. Zašto si tu?- Upitala sam tiho. Bilo mi je tako drago što ga vidim. Odjednom smo začuli ubrzane korake na stepenicama. K.C. mi je rukom pokazao da legnem. Nisam ni trenutka oklijevala, čak sam se bacila na pod (i dobro se nabila u rame, k'o i obično). Bacio je neku tkaninu preko mene. Koraci su nam se približavali. Odjednom su zastali.
-Morrison? Jesi tu?- Upitao je Draco. Prestala sam disati.
-Da, ja sam.- Odgovorio je K.C..
-Zašto si u mraku?- Upitala je sad Ema i upalila svijetlo. Zažmirila sam. Trudila sam se što rjeđe udisati i izdisati kako bih se što manje misala.
-Jel' tu negdje?- Prošaptao je Thomas. Mogla sam osjetiti zabrinutost u njegovom glasu.
-Je. Tu je.- Odgovorio je K.C. nasmijavši se. Ne. Neće valjda. Ne bi to učinio…
-Pa gdje je onda?- Viknuo je Draco. Svi su se promeškoljili.
-Evo je tamo. Zar je ne vidite?- Rekao je K.C.. Vjerojatno je pokazao rukom ali to nisam vidjela, jer su moje oči bile čvrsto stisnute. Čula sam Elbereth kako se glasno smije. Krenula je prema meni.
-Mislila si da si pametna? Ne možeš nam pobjeći, Charnelice.- Govorila je glasno. Tup, tup, tup… Bila je sve bliže. Skupila sam hrabrosti i otvorila oči. Bila sam pokrivena nekom bijelom plahtom koja je bila malo podignuta tako da sam vidjela Elberethine crne starke. Izdao me je, pomislih. Ipak je to napravio. Elbereth se sagnula.
-Gotovo je…- Prošaptah. Ponovo sam zažmirila. Već sam bila sigurna da će povući plahtu i ubiti me na mjestu. Na moje iznenađenje, začulo se škripanje. Nekoliko sekundi, tišina.
-Idiote, ovo nije prava škrinja! Ovo je izlaz! Pobjegla ti je!- Viknula je Elbereth ustajući. Bila sam u totalnom šoku.
-Bila je ovdje! Mogao si je ubiti!- Napao ga je Thomas. K.C. se branio, ali nisu ga željeli slušati. Drhtala sam kao list na vjetru makar to nisam htjela. Ipak me nije izdao.
-Baš me briga, predati ćemo mu tebe! Tebi je pobjegla!- Derali su se svi. Zgrabili su ga. Krenuli su po stepenicama. Tiho sam zaplakala. Htjela sam se maknuti, ali nisam mogla. Htjela sam potrčati i spasiti ga ali tijelo mi se ukočilo od straha.
-Ne… Nemoj to učiniti…- Šapnula sam sama za sebe. Zašto baš on?
-Morrison! Ti! Kako si mogao dopustiti da pobjegne!?- Vikao je Voldemort tako glasno da sam ga i ja čula tako dobro kao da stoji do mene.
-Spasi ga, molim te…- Jecala sam tiho sakrivena ispod one stare, bijele plahte. Začula sam glas u svojoj glavi.
-Dokaži da si dovoljno hrabra i spasiti ću ga…- Prošaptao je. Otvorila sam oči. Brzo sam maknula plahtu i okrenula se prema stepenicama. Potrčala sam natrag u predvorje.
-Znaš što slijedi, Morrisone. Svima ćeš nam nedostajati…- Rekao je Voldemort svojim hladnim glasom. Trčala sam brzo i nečujno kao kakva mačka. Popela sam se do predvorja. Voldemort je uperio štapić K.C.-u ispod brade dok su ga Draco i Thomas čvrsto držali. Nisu me primijetili.
-Ava…- Počeo je Voldemort.
-Neee!- Viknula sam glasno i potrčala prema njemu. Zabila sam se u K.C.-a i srušila ga na pod, sekundu prije no što ga je Voldemort pogodio mlazom zelene svijetlosti. Svi su u šoku pogledali u mene.
-Vratila si se…- Rekao je K.C. izmučenim glasom.
-…Da te spasim, kao što si ti mene.- Nadopunila sam ga i poljubila. Voldemort se nasmijao.
-Oh, kako dirljivo. Sada ćete oboje završiti kako zaslužujete.- Viknuo je i dalje se smijući. Ponovo je podigao štapić.
-Mogla si se spasiti…- Prošaptao je K.C. tiho.
-Nisam. Ako ovako treba biti, neka bude.- Odvratila sam i čvrsto ga zagrlila. Ponovo sam začula onaj glas u svojoj glavi.
-Svoje si obavila, Norrah. Sada je na meni red.- Rekao je. Instinktivno, pogledala sam prema ulaznim vratima. Pojavila se bijela svijetlost.
-Bombarda!- Viknuo je netko izvana i raznio ulazna vrata. Aurori. Oko dvadesetak njih. I Dumbledore. Da, Dumbledore. On i je vodio.
-Otkrili su nas!- Povikala je Ema glasno. Odjednom je iz susjednih prostorija izašlo oko desetak Smrtonoša. Oni su imali maske na licu, tako da ih nisam mogla prepoznati. Točnije rečeno, nisam prepoznala nikoga osim Luciusa, Nessinog i Dracovog oca. Pogledala sam Dumbledorea. On mi se blago smiješio. Opet me je spasio.
-Tome, odustani. Gotovo je!- Obratio se Voldemortu, koji mu je na te riječi uputio preziran pogled svojih prodornih žuto-zelenih očiju.
-Začepi starče. Već ti je vrijeme da odeš na drugi svijet!- Bezobrazno je odvratio. Zamahnuo je štapićem i uputio mlaz zelene svijetlosti prema Dumbledoreu. Isto su učinili i ostali Smrtonoše, kao i njihova djeca. Aurori su se branili i vraćali im manje opasnim čarolijama. Sudar svjetova; Dobri protiv zlih; Crni protiv bijelih.
-Bježimo odavde.- Šapnuo mi je K.C.. U svoj toj strci su zaboravili na nas.
-Ne. Želim se boriti!- Odbrusila sam ljutito. Nakon svega što mi se danas dogodilo, on želi da pobjegnemo i prepustimo sve Aurorima? Odjednom je jedan zeleni mlaz pogodio Dumbledorea.
-Ne!- Uzviknula sam i otrčala prema njemu.
-Norrah!- Povikao je K.C. panično. Izmicala sam se bljeskovima svih boja kako bih stigla do Dumbledorea, koji je bespomoćno ležao na sredini prostorije.
-Ravnatelju?- Zazvala sam ga tiho kleknuvši kraj njega. Ništa. Nije mi odgovorio. Njegove plave, nekada sjajne i bistre oči, sada su bile prazne. Poluokrugle mjesečaste naočale koje su inače nespretno visjele s vrha njegova nosa sada su ležale na podu. Razbijene. Suze mi se spustiše niz lice.
-Gotovo je! Starkelja je poražen!- Viknuo je Voldemort dižući ruke prema nebu. U meni je sijevnula munja.
-Nije gotovo. Dok god je Harry Potter živ ti nećeš imati mira!- Izderala sam se. Voldemort je uputio još jedan mlaz zelene svijetlosti, ovaj put prema meni. Smrtonoše su mu prišli.
-Gospodaru, moramo se povući. Previše ih je i još dolaze.- Rekao mu je Malfoy. Nestali su, ostavljajući za sobom samo crni dim koji se polako širio prostorijom. Aurori su potrčali prema Dumbledoreu i meni.
-Zar je…- Promucao je Lupin, naš nekadašnji profesor OOMS-a.
-Žao mi je, Remuse.- Tiho je odgovorio jedan čovjek kovrčave, masne kose položivši svoju ruku na njegovo rame. Kasnije sam saznala da je to bio Sirius Black, Harryjev krsni kum.
-Dobro si?- Upitao me K.C. probivši se kroz gužvu do mene. Nisam odgovorila. Skamenjeno sam stajala i zurila u njegove prazne oči.
-Ej mali, nisi li ti bio njihov?- Upitala je jedna mlada žena. Krajičkom oka zapazila sam kako joj je boja kose od nebesko plave postala crvena.
-Jesam! Vodite me u Azkaban!- Priznao je K.C. ljutito bacivši svoj štapić pred njih. Žena je opet promijenila boju kose, koja je sada bila bijela.
-Smiri se, mališa. Nećemo te odvesti u Azkaban. Dumbledore se osobno založio za tebe.- Objasnio mu je Jedan visoki tip, crne kože i obrijane glave. Pružio mu je štapić.
-Spasio nas je, a sada je mrtav…- Promucala sam. Ponovo sam zaplakala.
-Smiri se.- Tješila me ona žena. Čak me i zagrlila.
-Kingsley, što ćemo sada?- Upitao je Moody, također naš bivši profesor OOMS-a onog crnog tipa.
-Pa, vratiti ćemo se i prijaviti sve Crouchu.- Rekao je Kingsley tiho.
-Nymphadora, pomozi joj da ustane. Moramo krenuti. Mogli bi se vratiti.- Naredio je ženi. Njena je kosa ponovo postala žarko crvena.
-Ne zovi me Nymphadora želiš li doživjeti prirodnu smrt…- Zarežala je.
-Norrah, idemo.- Rekao je K.C. pogledavši me u oči. Bez riječi sam ustala, a onda sam se ponovo sagnula. Pokupila sam Dumbledoreove naočale i pokazala ih Nym… Mislim, ženi.
-Smijem li ih zadržati, gospođice?- Upitala sam dok sam promatrala njene oči. Zračile su toplinom i ljubavlju.
-Naravno. I zovi me Tonks, može?- Odgovorila je. Nasmiješila sam se, ali samo na kratko.
-Naravno, Tonks.- Odvratila sam i strpala Dumbledoreove naočale u džep…
*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***
- Alastore, Tonks, što se dogodilo?- To je bilo prvo što sam čula kada su se otvorila ulazna vrata. Držala sam ruke u džepovima i buljila u svoje nove bijelo-crne starke koje su sada bile zamrljane krvlju.
-Irene, dogodilo se nešto strašno…- Počela je Tonks tiho. Digla sam glavu i obje ih pogledala. Kako su se poznavale?
-Smijemo uči?- Upitao je Moody naslanjajući se na vrata. Irene me uhvatila za ruku i uvela unutra, otvarajući vrata da bi svi ušli. Pogledala sam na zidni sat. Bilo je pola sedam. Noć je trebala pasti tek za dva sata, ali već je bila tu. Prohladna, mračna noć. Osjećala se vlaga u zraku.
-Dobili smo hitan poziv upućen od Dumbledorea. Otkrio je gdje je sjedište Smrtonoša. Da skratim priču, zašto niste došli?- Upitao je Lupin gledajući Irene pomalo prezirnim pogledom.
-Remuse, u osmom sam mjesecu trudnoće. Ne mogu se uopće micati. A Christian je ostao kod kuće jer ga je Dumbledore poslao natrag, zar ne znaš?- Odgovorila je Irene pomalo uvrijeđeno. Lupin je potvrdno klimnuo glavom. Šokirala sam se kada sam to čula.
-Vas dvoje ste članovi Reda Fenixa?- Upitala sam iznenađeno. Naravno, nisu svi znali za Red Fenixa. Samo članovi. Ali meni je na putu do ovamo Tonks sve ispričala o tome kako su oni Aurori koji štite Harryja od Smrtonoša. Irene je samo potvrdno klimnula glavom. Niz stepenice je sišla Hannah, zajedno s Christianom.
-O, stigli ste. Što se dogodilo?- Upitao ih je Christian. Sada je Hannah bila ta koja je bila zbunjena. Ja i K.C. smo sjeli na kauč. Čvrsto me zagrlio.
-Profesore Moody! Profesore Lupin! Što se ovdje događa?- Začuđena je bila Hannah. Ukratko, objasnili su joj što se događa.
-A sada ono bitno. Ubili su Dumbledorea.- Brzo je izgovorio Moody i otpio gutljaj iz flašice koju je netom prije izvadio iz džepa. Njih troje su bili u šoku. Tada su im ispričali kako je mene i K.C.-a skoro ubio Voldemort. Hannah je objesila vilicu do poda. Irene je pogledala u nas.
-K.C., ti noćas ostaješ tu. Nije sigurno da te sada vodimo k tvojima. Smrtonoše mogu biti bilo gdje.- Rekla je.
-A gdje će spavati?- Upitala je Hannah.
-S Norom u krevetu sigurno neće.- Odgovorio je Christian pokušavši tako izmamiti osmijeh na lice sviju prisutnih. No nitko se nije osmjehnuo. Umjesto toga, dobio je onaj moj preziran pogled Ubit-ću-te-na-spavanju.
-Spavat će u Patrickovoj budućoj sobi.- Odvratila je Irene kako bi spriječila pokolj.
-Pa, moramo krenuti. Dug je put do sjedišta.- Rekao je Black. Svi smo ih pozdravili. Otišli su.
-Mi ćemo ostati još malo ovdje.- Rekla sam Irene, Christianu i Hani kada su nas upitali idemo li spavati. Christian se namrgodio i htio je nešto reći, ali ga je Irene brzo odgurala uz stepenice dok je on nešto blebetao o tome kako tinejđere nikada ne treba ostavljati same.
-Dobro si?- Upitao me K.C. kada su se svi maknuli.
-Aha.- Promrmljala sam ukočeno. K.C. mi je rukom prolazio kroz kosu.
-Što ti je?- Upitao je brižno.
-Ti… Ti si Smrtonoša…- Odgovorila sam pogledavši ga u oči. K.C. je duboko uzdahnuo.
-Zašto?- Upitala sam. Pogledao je u pod kako bi izbjegao moj razočarani pogled. Pokušao me poljubiti ali sam se izmaknula.
-Idem spavati. Za razliku od tebe, ja sutra putujem u Hogwarts.- Rekla sam tiho krenuvši prema stepenicama. Osjetila sam kako gleda za mnom, ali nije me pokušao spriječiti da odem. Možda je tako i bolje. Stvarno ne znam što bih mu rekla… Uvijek sam mislila kako je on drag i dobar tip, dva puta više Gryffindor nego Slytherin… Jako me razočarao…
P.S.: EJJJ! Evo, još jedan post. Mislila sam ga objaviti oko dva tjedna poslije prošlog ali nisam izdržala. Imam previše inspiracije, pa bolje da objavljujem postove dok me ne prođe… Heh, jadni vi koji me čitate… I da, znam da mi je post pisan ko scenariji američkih filmova (Znate ono: na bombi piše 00:02 i onda dođe glavni junak i sve ih spasi) ali meni je baš fora. Opet ništa smiješno, ali evo! Jedna velika odluka je donesena. Sada sigurno znate da neću biti Smrtonoša! A mislim da se već pomalo naslućujete i koje sam društvo odabrala… Sve u svemu, drago mi je što mi je većina vas u komentarima savjetovala da izaberem Nessu (naravno, to podrazumijeva i Starza, Vicky, LORD-a i Michelle (koju ubacujem u idućem postu)) jer sam i sama to odlučila. Btw, moram reklamirati frendicin blog (Moram, sryte XD): Dakle, moja frendica HJCH, koja mi non-stop komentira postove, nedavno je otvorila svoj HPFF blog pa je posjetite! Tnx na svemu, you're the best! E da, ono flamus… To sam izmislila (Ko da niste skužili). To vam je nekaj tipa kad čovac može svoje osjećaje pretvarati u prirodne elemente, kao npr. ljutnja je vatra, tuga je led i tak dalje i dalje... Valjda to već ne postoji XD. Do idućeg posta se odmorite od mene! PoZz svim HP-fanovima! We're the best.
By: NALC
Stajala sam u tamnoj prostoriji bez prozora i vrata. Ali ta tama… To nije bila obična tama. To je bila zla tama, tama koja me gušila, nije mi dala da dišem, malo po malo uzimala je dijelove moje duše. Jedan trenutak osjećala sam kao da sam vezana konopcima od vruće lave, a drugi tren bili su ledeni kao snijeg s vrha Himalaje. Tama me polako svladavala, sve sam rjeđe udisala i izdisala zrak koji mi je nadraživao nosnice i pekao me u plućima.
-Ne možeš se spasiti… Ja sve vidim…- Rekao je glas iz tame. Htjela sam nešto reći, ali nisam mogla. Tama se kao otrov uvukla u svaki dio mog tijela i polako me uništavala.
-Ne možeš se spasiti… To ti je zapisano na rođenju…- Ponovo je rekao isti mračni glas. Oči su mi se sklapale. Umirem…
-NE MOŽEŠ SE SPASITI!- Viknuo je i počeo se glasno smijati.
-N-ne…- Progovorila sam napokon tihim, izmučenim glasom. Niz bradu spustio mi se tanki mlaz crvene krvi. Odjednom sam osjetila snažan napad boli koji mi je prošao čitavim tijelom. Zavrištala sam iz sveg glasa nadajući se da će mi tako biti lakše… Ali nije bilo… I dalje sam osjećala svu bol… Bol koju nikada neću zaboraviti…
-Norrah, jesi dobro?- Upitala me Hannah. Ležala sam na podu i još uvijek vrištala.
-Smiri se, valjda si ružno sanjala.- Smirivala me. Približila sam ruku svojoj usnici koja je titrala od boli. Osjetila sam nešto vlažno i hladno.
-Ne diraj. Sigurno si lupila glavom o stol kada si padala s dvosjeda. Samo si tako mogla razbiti usnicu usred noći.- Objašnjavala mi je. Prestrašeno sam je pogledala. Brzo sam ustala i pogledala po boravku. Vatra u kaminu bila se potpuno ugasila.
-Ovdje su…- Prošaptala sa u panici i dalje čvrsto držeći ruku na usnici.
-Tko je ovdje?- Upitala me Hannah zbunjeno.
-ONI! Oni su ovdje!- Viknula sam prestrašeno. To nije mogao biti samo san. Nije. Sva ta bol… Sve je to bilo stvarno… Još kao dokaz imam posjekotinu na usnici. Odjednom su se niz stepenice spustili Irene i Christian.
-Što se događa?- Upitala je Irene u panici.
-Ništa, Norrah je ružno sanjala i razbila usnicu kada je udarila glavom o stol.- Ispričala im je Hannah ne shvaćajući me ozbiljno.
-Daj da vidim, boli li te jako?- Rekla je Irene brižno i prišla mi. Christian je upalio svijetlo. Hannah je pogledala u mene i zamalo pala u nesvijest. Čitava majica bila mi je puna krvi.
-I dalje misliš da mi je to zbog razbijene usnice?- Izderala sam se. Irene i Christian izgledali su više zbunjeno nego prestrašeno.
-Donesi kutiju prve pomoći.- Zapovjedila je Irene. Christian je brzo otišao u susjednu sobu i vratio se s kutijom u rukama. Predao ju je Irene. Ona je izvadila alkohol i vatu iz nje.
-Da mi je znati što se ovdje ustvari dogodilo…- Pričala je za sebe. Namočila je vatu u alkohol i prešla mi preko krvave usnice. Trznula sam se.
-Miruj!- Zapovjedila je. Bila je stvarno uzrujana. Kada mi je napokon očistila ranu, poslala me da se otuširam kako bih se malo smirila. Skinula sam krvavu majicu sa sebe i bacila je u kut kupaonice. Bila sam zbunjena i prestrašen u isto vrijeme. Mislila sam da će mi hladan tuš pomoći kao obično no nije. Bilo mi je još gore. Obukla sam pidžamu i stala ispred ogledala kako bih procijenila ,,štetu''. Usnica mi nije izgledala nešto naročito drugačije. Bila je malo otečena ali ništa posebno. Osim jedne sitnice… Približila sam lice ogledalu dok mi je srce luđački lupalo. Da, stvarno je bilo to… Posjekotina na rubu usnice bila je u obliku slova V. Sada mi nitko ne može reći da je to bila slučajnost…
-Idemo danas van?- Upitala je Hannah. Bilo joj je strašno žao što je jučer otišla pomoći Justinu umjesto da pomogne meni, svojoj ,,sestri''.
-Molim? Da ovakva idem u javnost? Nema šanse!- Nervozno sam odbrusila pokazujući joj posjekotinu na usnici.
-Ma daj, uopće nije tako strašno. Malo pudera i sjajila i kao da nikada nije postojala.- Tješila me.
-Ma daj molim te, ni kamion pudera i hektolitar sjajila i 'kozna čega sve ne nebi pomoglo sakriti ovo na mojoj usnici.- Izderala sam se. Jadna Hannah, sigurno joj nije lako sa mnom (LoL).
-Pretjeruješ.- Rekla je. Njezin duh je stvarno neuništiv!
-A ne, uopće ne pretjerujem! Usnica mi je natekla tako jako da imam usne k'o Angelina Jolie i Severina zajedno!- Cinično sam uzvratila. Stvarno mi nije bilo do ničega. Htjela sam samo malo mira i tišine.
-Pa, dobro. Onda ću i ja ostati doma i ne raditi ništa.- Uzdahnula je. Znala sam da mi pokušava nabiti osjećaj krivnje pa sam brže-bolje pobjegla u svoju sobu i zaključala se. Nabijanje krivnje… To je bila samo jedna od brojnih sitnica koje su Hannah išle savršeno. Uvijek je znala reći pravu stvar kako bi me prisilila da napravim ono što želi. Iskreno, nisam ljubomorna na nju; Samo joj se divim. Izvalila sam se na krevet i nekoliko sekundi ležala sklopljenih očiju…
Tada sam uzela ogledalo sa stola. Hannah je imala je pravo, uopće nije izgledalo tako strašno. Ali nema šanse da izađem van nakon onoga što sam sanjala! Moja soba bila je jedino mjesto na kojem sam se trenutno osjećala sigurno, ali sada je nešto bilo čudno... Bila je to tipična tinajđerska soba, puna postera i raznih nepotrebnih stvari. Na pisaćem stolu bili su razbacani moji glazbeni cd-ovi, koje nisam taknula od kada sam zadnji put bila kod kuće za Božićne praznike. Na podu, do stola, bili su razbacani razni časopisi. Uhvatila me panika. Razbacana soba? Da, to je bilo čudno! Moja je soba bila uredna! Netko je bio u mojoj sobi! Brzinom munje posegla sam za štapićem kojeg sam stavila u ladicu noćnog ormarića. No… Štapića nije bilo! Ustala sam i pogledala prema prozoru. Bio je otvoren i zavjese su se vijorile kao zastave. Tko god da je to bio, ušao je kroz prozor. Stala sam uz rub zida dok mi je srce ludo lupalo.
-Hannah!- Viknula sam. Ništa se nije čulo. Hannah me očito nije bila čula kako je zovem.
-HANNAH!- Viknula sam ponovo ovaj puta tako glasno da su me vlastite uši zaboljele. Na stubištu su se čuli koraci… Jaki, čvrsti, sigurni… Tko god da je to bio približavao mi se polako ali sigurno. Uprla sam pogled u vrata. Tada sam se sjetila da sam ih zaključala. Ako je Hannah, sigurno ih neće moći otvoriti, što znači da sam sigurna. No, na moje zaprepaštenje, ključ u bravi okrenuo se za sto osamdeset stupnjeva i ispao na tepih. Jače sam se stisnula uz zid.
-Ne želim umrijeti…- Tiho sam šapnula. Kvaka se pomakla prema dolje i vrata su se otvorila. Skoro sam zanijemila od šoka.
-Ja… Ne…- Zamuckivala sam.
-Ne možeš se spasiti Norrah, ne možeš se spasiti…- Rekao je. Bio je to isti onaj glas koji sam čula u snovima… Isti onaj jezivi glas koji mi je parao dušu i uzimao dah… Njegov ledeni smiješak smrznuo je sve moje nade da ću se spasiti…
*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***
Polako sam podigla glavu. Cijelo tijelo me boljelo. Pokušala sam pomaknuti ruke ali nisam ih mogla micati. Prvo sam mislila da sam paralizirana ali onda sam shvatila da sam čvrsto vezana za stolicu. Trebalo mi je samo par trenutaka da se potpuno razbudim.
-Hej, Gdje sam? Upomoć!- Vikala sam iz petnih žila pokušavajući se osloboditi iz stolice. Nije išlo. Uže je bilo prečvrsto stegnuto. Odjednom je pred mene stalo četvero ljudi. Jedan muškarac i tri djevojke.
-Što želiš?- Upitala sam. Glas mi je podrhtavao kao da će istoga trena puknuti.
-Kako se usuđuješ obratiti mu se tim tonom?- Viknule su djevojke na mene u isti glas. ON je samo podigao ruku da ih smiri.
-No, no, Coil, Davis, Riddle. Pustimo Norrah da se malo smiri. Očito je još pod dojmom svega ovoga.- Rekao joj je.
-Naravno učitelju.- Poslušno je odgovorila jedna od njih. Druga dvije su samo frknule nosom ali nisu ništa rekle.
-Samo mi reci što želiš i pusti me natrag. Ne želim imati nikakve veze s tobom!- Odbrusila sam dok mi se tijelo treslo od straha. Hoće li me ubiti? Samo to jedno jedino pitanje vrzmalo mi se po mislima.
-Vidim da imaš hrabrosti… Imali su je i tvoji roditelji no nažalost nisu je znali iskoristiti…- Govorio je kako bi slomio i onu preostalu trunčicu otpora što je ostala u meni.
-Ne govori o mojim roditeljima… Ne spominji ih!- Viknula sam. Sada se u meni već nakupljao bijes. I očaj. Bijes, očaj i strah čvrsto zarobljeni u tijelu mlade djevojke…
-Znaš, Norrah, znaš samo ne želiš priznati; Tvoji roditelji bili su moji sluge! Meni su služili!- Vikao je. Njegov snažan glas ispunio je cijelu prostoriju.
-Ne! Prestani!- Odupirala sam se. Pokušala sam se ponovo ispetljati iz čvrsto zavezanog užeta ali nije pomagalo. ON je govorio o mojim roditeljima. Uništavao me sve više svakom riječi koju je rekao… Svakim novim spomenom njihovih imena… Kao da su se sve te riječi urezivale ravno u moje srce.
-Molim te! Ne! Ne više…- Moj otpor je popustio. Iz oka mi je pala suza. Pala je i razbila moj otpor. Slomio me. Mene i moju krhku dušu. Prestala sam se odupirati i pustila sam da mi suze slobodno padaju iz plavih očiju. Ona djevojka, Coil (nisam sigurna je li joj to ime ili prezime), je stajala u mojoj blizini. Iako je nisam vidjela, čula sam njen tihi, podli smijeh.
-Jesi li sada spremna da saslušaš Gospodara svojih roditelja?- Upitao je, iako je to više zvučala kao naredba. Ništa nisam odgovorila. Moji su jecaji postajali sve glasniji.
-Odgovori kada te se pita!- Viknuo je i uperio štapić prema meni. Izrekao je ,,Crucio'' i uputio snažan val boli prema meni. Osjetila sam kako bi se kralježnica savija, kako mi kosti pucaju… Mislila sam da ću eksplodirati od boli. Zavrištala sam. Bio je to pravi vrisak… Ne vrisak koji se čuje kada se gleda horor film ili kada se ugleda zmija… To je bio vrisak smrtne boli. Odjednom je stao. Brzo sam disala kako bih uhvatila malo zraka.
-Nemoj više! Saslušat ću te!- Viknula sam iz usta mi je potekao mlaz krvi koji je radio lokvu krvi na podu. Podigla sam glavu. Ustvari, on je nekom čarolijom podigao moju glavu i natjerao me da ga pogledam u oči. Bile su zelene... ili žute… I prazne. Nije imao dušu.
-Ti si kao dijete Smrtonoša primorana slijediti stope svojih stvoritelja! Pridružiti ćeš se Smrtonošama!- Naredio je. Zaprepastila sam se. Ni na kraj pameti mi nije bilo da se pridružim njegovim slugama!
-Ne… Ne želim…- Počela sam tiho.
-NE ŽELIM! NE ŽELIM I NE MOŽEŠ ME NATJERATI!- Ponovila sam sada tako glasno da sam se bojala sama sebe. Uskoro sam vikala sve glasnije i glasnije da više nije mogao doći do riječi. Našla sam neku skrivenu snagu u sebi i ona me potpuno obuzela. Uspjela sam olabaviti uže. Ustala sam i pogledala GA ravno u oči, ovaj put svojom voljom.
-Ti! Nećeš se suprotstaviti MENI!- Ljutito je viknuo. Pokazao je rukom na Davis. Ona je ustala i posegnula za svojim štapićem.
-Avada Kedavra!- Viknula je, no prije što je uspjela pustiti mlaz zelene svijetlost, ja sam zamahnula desnom rukom i poslala neku silu koja joj je izbila štapić iz ruke. Svo troje izgledali su iznenađeno i zaprepašteno u isto vrijeme.
-Ne možeš pobijediti čisto srce, Voldemorte. To si već trebao shvatiti.- Rekla sam pobjedonosno. Bio je to moj glas, ali ne i moje riječi. Zamahnula sam rukama i pljesnula visoko iznad glave. Odjednom se iz mojih ruku stvorio jaki plamen koji me progutao, a onda se ugasio. Nestala sam se tog jezivog mjesta, ali sam i čula NJEGA kako govori: ,,Proklet bio Dumbledore! Dobio si prvu bitku ali rat nećeš!''
Stresla sam se. Bila sam u potpunoj tami. Osjetila sam nešto mekano i vlažno ispod sebe. Počela sam rukama napipavati po mraku kako bih našla nešto. Bilo što. Našla sam uzicu i čvrsto je povukla. Na moje iznenađenje, upalila sam svijetlo. Nalazila sam se u svojoj sobi. Srce mi je i dalje ludo lupalo. Pogledala sam kroz prozor. Bio je čvrsto zatvoren a vani je bio mrli mrak. Sat je upravo otkucao ponoć. Napipala sam plahtu. Bila je mokra, kao i ja. Preznojila sam se. Ustala sam i otvorila ladicu noćnog ormarića. Unutra je, kao netaknut, stajao moj štapić. U istoj pozi kao što sam ga jučer ostavila. Provjerila sam kvaku na vratima. Bila je čvrsto zaključana.
-To je sve bio san…- Tješila sam se. Čak mi je i oteklina s usnice splasnula. Posjekotina se sada nije ni vidjela.
-Samo san, da…- Ponavljala sam kako bih skupila hrabrost da ponovo legnem u krevet i zaspim. Presvukla sam se u novu pidžamu i promijenila znojnu posteljinu na krevetu. Legla sam i pokrila se poplunom. Iako je ljeto počelo i bilo je jako vruće, pogotovo u kratkim ljetnim noćima, meni je bilo hladno kao da je sredina zime. Zaklopila sam oči kako bih ponovo zaspala, no ovaj sam put u ruci čvrsto stisnula svoj štapić. S njim u ruci sam dočekala jutro i nije mi bilo ni na kraj pameti da ga ispustim… Znala sam da se ON svaki tren može vratiti ali tada ću, za razliku od zadnjeg puta, biti spremna…
*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***
(Oko deset dana kasnije)
Hannah i ja to smo jutro bile u Zaknutoj ulici. Od onih čudnih snova prošlo je već skoro dva tjedna. Nikome, pa čak ni Hani nisam rekla što sam sanjala.
-A da svratimo do nekog dućana? Možda imaju kakvu novi slatki topić? Znaš, onako, Grčki…- Brbljala je Hannah dok smo prolazile pokraj raznih izloga. Ja sam samo preokretala očima. Hannah je nedavno, prije kraja školske godine upoznala jednog tipa. Zove se Theofanis Kyrgiakos i upravo je završio 6. godinu. Utvari, ja sam ih upoznala. Theo je bio jedan od mojih brojnih frendova, nisam ni mislila da će se Hannah zapaliti za njega! Prvo su bili samo frendovi, no izgleda da je Hannah pala pod utjecaj slatkog, tamnoputog Grka.
-Ma da? A da pitamo Justina što on misli o topićima s Grčkim uzorkom?- Cinično sam upitala. Hannah mi je dobacila takav pogled da sam mislila kako će me na mjestu ubiti.
-Ne spominji Justina.- Tupo je odvratila. Zadnjih tjedan dana samo se svađala s njim.
-Što se točno događa s vama?- Znatiželjno sam upitala. Stala sam ispred jedne draguljarnice i pogledala u izlog. Kao začarana gledala sam u jednu od narukvica, prekrasnu, napravljenu od bijelog zlata.
-Sviđa ti se narukvica? Pa mislim da si malo kratka s lovom. Da podigneš hipoteku na kuću možda bi imala dovoljno da je kupiš.- Zezala me Hannah pokazujući prstom na narukvicu. Odjednom sam u odrazu izloga ugledala neki lik… K.C.! Brzo sam se okrenula, ali iza mene nije bilo nikoga. Valjda mi se učinilo. Nastavile smo hodati a ja sam ponovo počela provocirati Hannah zbog Theofanisa.
-I tako si ti bacila oko na Grka, ha?- Rekla sam podlo. Ustvari, baš me bilo briga hoće li se Hannah spetljati s Theofanisom ili ne. Mene je mučilo to što od kraja školske godine do sada nisam primila ni jedno jedino pismo od K.C.-a. Šizila sam zbog toga. Zar mu je tako malo trebalo da me zaboravi?!
-Gle, nemoj ti meni propovijedati… Ja jako dobro znam zašto te Thomas napucao…- Zagonetno je rekla.
-Daj, to je bilo davno. Osim toga, nije me napucao nego smo sporazumno prekinuli.- Odmahnula sam rukom kao da me ne smeta to što govori. Ali ipak mi je smetalo! Zaklela se da to više neće spominjati.
-Ma daj, ti meni tu kvocaš zbog toga što mi se sviđa jedan dečko a ti si jadnog Thomasa varala sa pola Slytherina!- Viknula je. Okrenula sam se prema njoj prostrijelivši je pogledom. Nisu baš svi morali znati sve detalje o mom ljubavnom životu (LoL).
-Kao prvo; nije bilo pola Slytherina. Bilo ih je samo šest. I molim te da to više ne spominješ! Onda sam bila nezrela klinka.- Ljutito sam odvratila. Hannah se podlo nasmijala.
-Nezrela klinka? To je bilo na polugodištu, za Božić!- Podbadala je. Isplazila sam joj jezik a ona se nasmijala. Odjednom sam ugledala Malfoya i neke poznate face s druge strane ulice.
-Čuj, sorry kaj te ostavljam ali samo ti šopingiraj do mile volje. Ja si idem pozdraviti društvance.- Bezobrazno sam odvratila i otišla od nje. Samo sam joj htjela vratiti za ono kada je otišla pomoći Justinu a mene ostavila samu sa Starzom i nepoznatim ljudima. Čula sam ju kako nervozno puše i nešto mrmlja, ali nije bila previše ljuta. Mislim da joj je draže da sama kupuje krpice nego da se suoči s Malfoyem. Mrzila ga je više čak i od Nesse. Kada je Draco vidio da im prilazim, nasmiješio se.
-Di si, Charnelice! Dugo se nismo vidjeli.- Veselo je viknuo. Kada sam prišla bliže, primijetila sam nekoliko novih lica. Bile su tu dvije cure, jedna duge crne kose i zelenih očiju, koja se veselo smješkala i druga, plave poluduge kose s oštrim pogledom u očima. Do njih su bila i dva dečka, jedan crne a drugi plave kose.
-Dođi da te upoznam s ovim ljudima, njih još sigurno nisi upoznala: Ovo su Elbereth i Ema, a ovo su braća Blaise i Chris Zabini.- Predstavio ih je Draco. Rukovali smo se a onda je Elbereth zagrlila Chrisa.
-Čuj, znam da je zgodan ali moj je.- Rekla je kroza smijeh i poljubila ga u obraz.
-Ne moraš se brinuti, imam dečka.- Nehajno sam odvratila smijući se.
-Da? Znam ga?- Upitala je Elbereth zainteresirano.
-Možda. K.C. Morrison. Bio je Slytherin ali završio je Hogwarts ove godine.- Objasnila sam. Elbereth je klimnula glavom i pogledala u pod, ali nije ništa važnije rekla. Ema se podlo nasmiješila.
-Imaš vremena?- Upitao me Malfoy.
-Naravno. Zašto?- Odgovorila sam protupitanjem.
-Pa mogla bi s nama svratiti do Vrištave daščare.- Predložio je. Slegnula sam ramenima.
-Ma 'ajde, možemo se malo bolje upoznati.- Nagovarala me Elbereth. Ubrzo sam popustila. Malfoy, Thomas, Zabini brothers, Ema, Elbereth i ja krenuli smo prema Vrištavoj daščari (Da, znam da je Vrištava daščara nedaleko od Hogsmeada ali molim vas da zanemarite tu činjenicu u ovom postu. Tnx na razumijevanju!)…
Ušli smo unutra. Pod je škripao. Iako je mnogima Vrištava daščara bila najstrašnije mjesto na svijetu, meni je to bila samo stara, oronula kuća s mnogo štakora i paučine. Iskreno, ni kao klinka u njoj nisam vidjela ništa strašno. U usporedbi s Snapeom, ništa nije strašno (samo se zezam, profesore :)!). Ni ostali se, koliko mi se čini, nisu bojali te stare kućice. Elbereth nije skidala ruke s Chrisa, a Ema je nešto pričala s Blaiseom. Draco nas je pak vodio kroz kuću, po stepenicama, dok nismo došli na tavan. Iako je pod izgledao kao da neće izdržati našu težini, ipak smo svi preživjeli. Iako je bio pun paučine, tavan je bio prekrasan. Imao je ogroman poluokrugli prozor na jednoj strani zida koji je gledao na Hogsmeade. Bila sam oduševljena tim mjestom.
-Tu je prekrasno!- Uzdahnula sam.
-Aha, znamo. Uvijek dolazimo ovdje kada nam je dosadno…- Rekla je Ema. Bilo je to prvi put da je progovorila.
-Da? A što radite ovdje gore?- Upitala sam znatiželjno.
-Ovisi. Trenutno pijemo.- Odgovorila je Elbereth i izvukla bocu plamenviskija iz svojeg crnog ruksaka, kojeg je malo prije skinula s leđa. Otvorila ju je i snažno potegnula.
-Hej, odakle vam to? Zar nije zabranjena prodaja alkohola maloljetnim čarobnjacima!- Upitala sam ponovo. Elbereth je dodala bocu Chrisu i veselo se osmjehnula.
-Pa nismo je kupili…- Počela je.
-…Posudili smo je.- Završio je Blaise. Zbunjeno sam ih pogledala a onda sam se nasmijala.
-Daj meni malo.- Rekla sam ispruživši ruku. Nakon što je otpio, Chris mi je dodao bocu. Ni sama ne znam koliko sam plamenviskija popila u jednom navratu.
-Hej, lakše malo! I ja bih malo!- Vikao je Malfoy kroza smijeh.
-Vidi je, popila si pola boce!- Zafrkavao me Blaise.
-Ma samo neka pije, ima još… Rekla je Elbereth i iz torbe izvukla još dvije boce. Svi smo veselo viknuli ,,Jeee!'' i pohitali prema bocama. Čovječe, nisam ni znala kako jako može glava boljeti nakon toliko plamenviskija…
Sat i pol kasnije svi smo bili toliko pijani da je to bilo žalosno gledati. Valjali smo se po podu i smijali se svakakvim glupostima, k'o neki luđaci. Mislim, i prije sam pila, ali baš nikada nisam se ponašala k'o luđakinja. Ovdje je to, nažalost, bio slučaj. Odjednom smo čuli korake.
-Norrah? Jesi tu?- Vikao je netko.
-Pas mater, to je Hannah. Kaj ću sad?- Šaptala sam ja suzdržavajući se da ne prasnem u smijeh. Odjednom mi je zazvonio mobitel. Izvadila sam ga iz džepa i vidjela da me Hannah zove. Htjela sam isključiti zvukove ali prekasno; Već je čula zvono i užurbanim se koracima približavala tavanu.
-Sakrijmo se, ajde.- Pričao je Malfoy dok mu se jezik petljao. Svi su se počeli naguravati u veliki, stari ormar. Naravno, ja sam jedina ostala vani. Hannah se sve više približavala.
-Kaj sad? Ako me vidi pijanu sigurno će me tužiti starcima!- Zacvilila sam dok sam i dalje sjedila na podu uza zid. Čula sam ostale kako se smiju iz ormara. Tup, tup, tup… Bila je sve bliže. Odjednom mi je sav onaj plamenviski lupio u glavu i potrčala sam prema prozoru. Skočila sam s trećeg kata ravno u grmlje! Da sam pala na svoju ludu glavu, a ne na noge…
Hannah je ubrzo otišla. Ni sama ne znam kako se baš sjetila da bismo mogli biti u Vrištavoj daščari. Ja sam samo sjedila u grmlju i tiho jecala. Užasno me boljela desna noga.
-Isuse! Jesi dobro?- Panično je upitala Ema kada su se svi spustili i dotrčali do mene.
-Ma super sam.- Procijedila sam kroza zube pokušavajući se nasmiješiti.
-Ti nisi normalna…- Nervozno je rekao Thomas uhvativši moju ruku. Pokušao mi je pomoći da se dignem, ali nisam mogla. Noga me previše boljela.
-Norrah, nema više plamenviskija za tebe. Kaj ti je bilo da si skočila kroz prozor, pa nisi ti Superman!- Smijao se Malfoy, ali čim je uhvatio moj ljutiti pogled, začepio je svoju gubicu. Elbereth mi je prišla i opipala nogu.
-Natekla je. Valjda si je slomila.- Rekla je tiho.
-Ma nemoj mi reći! I što ću sad?- Vikala sam ljutito. Stvarno ne znam što mi je bilo da sam skočila kroz prozor!
-Moramo te odvesti u najbližu bolnicu.- Predložila je Ema. Odmahivala sam glavom.
-Ne, oni će zvati starce! Osim toga, svi imamo alkohola u krvi!- Podržao me Blaise.
-Znam tko ti može pomoći…- Tajanstveno je rekao Chris. Pogledao je Elbereth, a ona je onda pogledala Draca i Emu. Svi su se podlo nasmiješili.
-Samo moraš pristati.- Šaptala je Elbereth. Bez trenutka razmišljanja, pristala sam. Oni su spojili ruke i, zajedno sa mnom, nestali u oblaku prašine…
P.S.: Evo, napokon se i meni dogodio onaj dugo očekivani nalet inspiracije pa sam napisala preeedugi post. Nadam se da ste ga pročitali od početka do kraja, jer sam se stvarno trudila… Ne znam kako vama, ali meni je ok. Znam da u ovom postu nema apsolutno ništa smiješno ali trenutno sam na iglama… Dvoumim se… Kao što vidite, imam dva društva i uskoro ću morati odlučiti pa ću vas moliti za mišljenje; Nessa ili Draco? Također, sve se više premišljam oko toga da li da postanem Smrtonoša pa mi i tu napišite što mislite… Btw, već sam odlučila, ovo je samo da vidim što vi mislite o meni kao osobi… Također, likove više ne primam. Možda ako mi se netko jako svidi ga ipak ubacim… Ajd, neću vas više dosađivat sigurno imate pametnijeg posla nego čitati ovo tu… Sve vas puno volim!
By: NALC
