SLUŽITI VRAGA

subota, 11.07.2009.

VIII.

OSMO POGLAVLJE
Vatikan

U Vatikan smo stigli usred noći, pojavivši se usred ulice Rusticucci, koja se spajala na ulicu Concillazione samo pedesetak metara od Petrova trga.
Zahvalivši svim bogovima, znanim i neznanim, što nas nisu vidjeli, bacio sam pogled uokolo da vidim gdje je Culainn. Umjesto velikog crnog psa, kraj mene je stajao pristao mladić, od kakvih dvadesetak godina, visok, i jak, crne puti i crne kose.
Ironično, u bijelome odijelu, s bijelom svilenom kravatom.
Kako god, bilo je nemoguće ne prepoznati Culainna u tom obliku.
Taman sam otvorio usta da ga upitam za taj oblik, kada je prozborio, savršenim irskim naglaskom:
„Iznenađuje li Vas ovo, Aidane?“
Zaključio sam da bi riječ „ne“ u ovom trenutku bila besramna laž, pa odlučih za promjenu reći istinu. Ili bar protupitanje.
„Pa, ako se uzme u obzir da te, otkad smo se upoznali, znam kao velikog crnog psa koji govori, bi li me trebalo iznenaditi metamorfoziranje u crnca u bijelom Armani odijelu usred Vatikana?“
„Moguće“ odvrati sa smiješkom.
„Dakle, stigli smo. Kamo sada, Culainne?“
„Mislim da bi, zbog lakše uzajamne komunikacije, trebali prijeći na 'ti'. 'Vi' me previše podsjeća na dane kada sam služio Damianu.“
„Da, da, kako god“ odvratih nezainteresirano. Pozornost mi je privukla Bazilika Sv.Petra, koja je stvarno bila veličanstveno zdanje. Vatikan sam naime do sada vidio samo na slikama.
Približili smo se toj ogromnoj građevini, kada odjednom Culainn stade nasred trga.
„Sve u redu?“ upitao sam preplašeno.
„Damian nije glup, Aidane. Tvoje su misli i emocije bile prejake da bi ih jedna takva osoba, kao što je on, prečula. Otkrio je našu prijevaru, a mi smo time izgubili dragocjeno vrijeme. Koje ćemo morati nadoknaditi kako znamo i umijemo.
Pričekaj ovdje“ zapovjedio mi je, i rekavši to uđe u baziliku.

Vratio se nakon nekoliko minuta s malim, debelim svećenikom, koji mi je na prvi pogled bio veoma simpatičan.
„Aidane, ovo je brat Lorenzo iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.“ Debeljko je kimnuo u znak pozdrava.
„Egzorcist?“ upitah.
„Vjerojatno najbolji“ kimne Culainn zadovoljno.
„Vi želite pobijediti Damiana?“ upita me debeljko, toplim, uljudnim glasom.
„Znate ga?“ upitah.
„Damian je veoma poznat u našim krugovima.“
„Oprostite, no ne bavite li se vi istjerivanjem zla iz ljudi il tako nešto?“
„Oh, to je veoma plitko shvaćanje egzorcizma“ pripomene mi.
„Da potražimo bolju lokaciju za razgovor?“ upita Culainn.
„Hajdemo kod mene“ reče Lorenzo uputivši se prema gradu.

Unutrašnjost njegova stana bila je veoma ugodna, no nadasve jednostavna.
„Sjednite, sjednite“ reče Lorenzo.
Sjedosmo, čekavši ga da donese pića.
„Imam samo čaj, nadam se da je to u redu?“
„Je,je, prijeđimo na stvar“ prekine ga Culainn.
„Dobro. Pripremite se, ovo je dosta duga priča.“
Namjestio sam se dublje u svom stolcu.
„Egzorcizam je, kao što znate, postupak istjerivanja demona iz opsjednute osobe. Naravno, vi niste opsjednuti, (Culainn se tu nelagodno promeškolji), pa znam da niste došli zbog toga. Siguran sam da se želite riješiti Damiana, isto kao i ja. No, vratimo se na temu.
Nego, gdje sam ono stao?“
„Egzorcizam“ reče Culainn smiješeći se.
„Ah, da. Dakle, prema katoličkom nauku, egzorcizam može i smije vršiti samo svećenik s posebnim odobrenjem od biskupa ili Pape, a za cilj ima oslobađanje opsjednute osobe.
Svaki egzorcist mora biti čovjek duboke vjere, koji se odlikuje pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života. Dakle, poprilično sam uvjeren da svi troje otpadamo“ reče, zamišljeno trljajući bradu.
Od smijeha sam se zagrcnuo čajem.

Nastavio je ne obazirući se na moj ispad.
„Sotona može djelovati na čovjeka tako da ga opsjedne. "Đavolsko opsjednuće" označava izravno cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga.
Osoba koja je opsjednuta može pokazivati određene simptome kao što je promjena ličnosti koja se očituje u stanjima krize kada se kod osoba mijenja izraz lica, zvuk i boja glasa, stanje svijesti najčešće je isključeno i osoba se nakon napada opsjednutosti ničega ne sjeća.
Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir.“

Iste sam sekunde skočio na noge.
„Damian!“ uskliknuh uzbuđen svojim otkrićem.
„Gdje!?“ vrisne Lorenzo, bacivši se na pod.
Ovaj puta smijehu se pridružio i Culainn.
„Smijte se vi, bezobraznici jedni“ gunđao je Lorenzo dižući se s poda.
„Što sa Damianom?“ upita me Culainn.
„Lorenzo kaže da svaki spomen križeva, Boga ili slično izaziva prezir! Sjećam se kada sam spomenuo Boga pred njime. Ona promjena ponašanja, držanja i raspoloženja… Znači, Damian je samo opsjednuta osoba?“
„Brz je ovaj, znaš“ reče Lorenzo Culainnu.
„Znam“ kimne Culainn, smiješeći mi se.
„Moram reći, veoma si blizu istini“ počne Lorenzo filozofirajući, „no to nije sasvim točno.“
„Nije?“
„Da nastavim, simbol vraga je od davnina pentagram, ali i još nešto.“
„Trostruka šestica?“ upitao sam oprezno.
„Tako je. Šest stotina šezdeset i šest. Postoji mnogo teorija o tome broju, pa ću navesti neke od njih.“
Uzme Bibliju, malo prelista, i otvori na jednome dijelu.
„ Knjiga Postanka 2:16,17 kaže:

Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi;
jer u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš.


Poznato je da je Adam stvarno umro, no tek naših 930 godina poslije što je jeo s drva. No dalje ipak kaže ovako:

Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao tisuću godina, i tisuća godina kao jedan dan.

Znači, Bog reče Adamu da će umrijeti isti dan, ali taj dan traje tisuću godina. Adam je dakle mogao doživjeti najviše 999 godina.“
„To je sve istina, no ne vidim kakve ima veze s našim radom?“ upitao sam znatiželjno. Culainn kimnu u znak podrške mojem pitanju.

„Nije li sve u našem svijetu tako, stvari su kakve jesu, no naš pristup određuje hoće li biti pozitivne ili negativne?
Time mislim na to, da bi u nekom, skroz jedanaestom značenju, brojka 999 simbolizirala neku nadu, ljudsku nadu da će živjeti skoro pa vječno?“
„Kako si došao na to?“ upita Culainn.
„Nekom svojom logikom. No to nije bitno. Bitno je to, da je broj 666 zapravo 999 čitano naopačke. Dakle, i razumijevanje samog broja kao takvog je naopačke.“
„Što znači da broj 666…“
„govori da nema nade, označava beznađe“ završio sam rečenicu.
„Impresivno, no ne vidim kako će nam to pomoći da riješimo naš problem“ reče Culainn.

„Primimo se daljnje simbolike broja 666“ reče Lorenzo, ne obazirući se na njega.
“ Otkrivenje 13:18 kaže:

Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest.

Ove su riječi podloga za tezu da je 666 Sotonin broj.
U Otkrivenju piše da se broj Nečastivog (Zvijeri) treba izračunati,odnosno tek dobiti, što znači da je 666 broj nesavršenog čovjeka, koji je od Svevišnjeg stvoren s namjerom da se usavršava.“
„To bi značilo da je 999 broj savršenog čovjeka?“
„Upravo tako“ kimne Lorenzo zadovoljno

„Ali kako mi to sve znamo?“ upita Culainn skeptično.
„Oh, ne zna se to pouzdano, ali tu dolazimo to jedne simbolike koja već godinama zadaje glavobolje velikim numerolozima širom svijeta.“
„Nastavite“ rekoh, zaintrigiran pričom.
Ovdje Lorenzo izvadi papir i olovku, te nam napiše ovako:


666 = DCLXVI
999 = IM

„Rimski zapisi?“ upita Culainn, više razmišljajući na glas, nego u stvarnoj namjeri da pita.
„Naravno da je rimski broj, kako tebi izgleda?“ upita sarkastično svećenik.
„Dakle, broj 666 u rimskom zapisu sadrži sve brojeve, 1, 5, 10, 50, 100, 500, sve osim najvećeg- tisuću, iliti M. To se može protumačiti tako, da 666 bude broj nepotpunog, nesavršenog čovjeka, a da praktično simbolizira čovjekov evolucijski put, od najmanjeg, to jest jedan, nadalje. Poanta je u tome, da se sve gleda od zadnjeg broja prema prvom.
Eh, sad.
IM je rimski zapis broja 999, čitano unazad ima najveći broj M i najmanji I. Većina nas je suglasna u tome, da broj 999 time simbolizira pad s visokog položaja na niski. Sjetite se recimo izreke Isusa Krista: 'prvi će biti posljednji i posljednji prvi!'.“
„Čime možeš potkrijepiti tu tvrdnju?“
Lorenzo još malo prolista po svojoj knjižici, dok ne nađe ono što je tražio.
„Otkrivenje 9:12 kaže:

I zbačena bi velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koja vara sav poznati svijet, i zbačena bi na zemlju, i anđeli njezini zbačeni biše s njom.

Dakle, to je sve što nam Biblija nudi u tom pogledu.“

„Sve je to simpatično, no ne vidim kako će nam pomoći da ubijemo Damiana?“ ustvrdio sam zabrinuto.
„Dakle, Culainn i ja smo razvili jednu teoriju, koja je sama po sebi prezastrašujuća, i toliko nevjerojatna…“
„Da je po svemu sudeći istinita“ dovrši Culainn.
„Pa, upoznajte me s njome.“
„Mi vjerujemo da je Vrag podijelio dušu na 666 dijelova, na pet kontinenata.“
„Pet?“
„Pentagram.“
„I to stoji, ali kontinenata je sedam?“
„Ovisi, mi brojimo ovako. Sj.Amerika, J. Amerika, Afrika, Euroazija i Australija.“
„Što je s Arktikom i Antarktikom?“
„Na njima nema nijednog pouzdanog znaka opsjednuća, demona ili slično.“
„Mislite li da bi mogao biti slab na hladnoću?“
„I to je jedna od teorija.“
„Kako ga možemo uništiti?“
„Eh, tu nailazimo na nešto gadno, poznatije pod nazivom problem“ reče Lorenzo smiješeći se.
„Ako je Vrag podijeljen na 666 dijelova, koji su na pet kontinenata, moraju biti ravnomjerno podijeljeni, što znači da su na svakome 133 dijela. A to pak znači…“
„Da ostaje jedan viška“ dovršio sam ovaj put ja.
„Upravo tako“ poklopi Lorenzo moje riječi, otpivši čaj do kraja.
"I sve se čini..." poče Lorenzo
"da je taj jedan upravo Damian, karika koja povezuje ostale."
„Ali kako ćemo se riješiti Damiana, još nismo rekli zapravo ništa konkretno.“
„Jedini način da saznamo išta jest taj, da uđemo u vatikanske arhive, i pregledamo najstarije i najodvratnije spise. Naspavajte se, a sutra idemo u taj prokleti pohod.“

Cijelu sam noć mislio na Eileen. Tek što sam zaspao, probudio me Lorenzov glas. Bilo je vrijeme da se krene.