subota, 08.07.2017.

Srce između sna i jave



Osjetio sam dodir, kojim me njeno tijelo polagano ispravljalo iz fatalne poze i primicalo k sebi. Priljubivši se tražilo je pažnju svakog dijela mene.
Ruka je sama krenula u istraživanje tamom obavijenih brežuljaka i kotlina. Prostranstva koja su se pojavila ispred mene bila su nezamisliva i beskonačna. Prsti su pratili teren koji se uvijao pod njihovim laganim dodirom. Kao da ga skeniraju, prolazili su uzduž i poprijeko, da ne ostave niti jedan centimetar neistražen. Vrhom nokta pokušao sam dodirnuti je jače, na što je reagirala samo blagim otvaranjem usta i ispuštanjem daha. Kroz spuštene kapke bio sam kao slijepac u bespućima nemirne zemlje. Upijao sam miris njene kose koja me škakljala po nosu i vođen osjetilom nastavio je mirisati po boku sve do kukova. Kao u onom filmu opijao sam se mirisom jutra na njenoj koži. Cijeli je dlan sada mijenjao smjerove dok sam osluškivao svaki njen pomak i vibraciju koja je molila za još. Poljubac po sredini leđa promijenio je ritam gibanja cijeloga tijela. Mekana i gipka koža zvala je zube da je kušaju. Kao lav pred plijenom ustručavao sam se da ne zabijem kandže duboko u nju i da je jednim ugrizom ne usmrtim. No grepkanje i topli dah koji se odbijao od nje i vraćao meni vodili su samo sve dublje u predjele gdje sam već bio, ali opet kao da sam prvi puta tamo. Strast je preuzela vođenje avanture. Odmaknuvši se pola koraka, kao da sam tražio bolji pogled na tu sanjivu dolinu. Dok sam nježno putovao njom, bilo je nemoguće ne primijetiti kako putuje samnom. Kao u snu kada ti lucidni snovi dozvole da ih vodiš kuda te volja. Njena ruka je prišla i kao da je željela sudjelovati no onda se ipak povukla. Uzdigo sam se iznad nje na vrhuncu svoga putovanja i ispustio dah od ushićenosti. Poljubac na guzu i usnicom vođena usta duž zamišljene krivulje leđa pa sve do vrha ramena i vrata. Ruka koja zna da se snu bliži kraj, no i dalje miluje njene brežuljke uźivala je u svakom dodiru njene svilene kože.
Zatim sam se primaknuo i šapnuo joj na uho: "Moraš ići."
Kao i svaki san, ustala je sa prvim zrakama jutra i otišla iz postelje. A ja, ja sam nekako spontano ponovno se vratio u onu ili neku drugu fatalnu pozu samo bogatiji za sjećanje koje mi je ostavila da ga čuvam do njenog povratka.
19:15 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --