Drugi dan korizme i nije prošao tako loše. Interesantno je kako oči počnu primječivati sve ono čega smo se odrekli i kako se njuh izoštri. Jutros sam čuo kavu kako me doziva svojim nježnim glasićem. Mlijeko je mirisalo kao da je upravo pomuzeno. U izlozima trgovina se ne prodaje više ništa osim slatkiša. Čokolade omotane u zlatne omote odbijaju sunčeve zrake ravno u oči. Na putu do posla kao da je svakih sto metara otvorena nova pržionica kave, a u glavi mi se vrte reklamni slogani za mliječne čokolade.
Mogu ja to. Dan po dan. Danas sam prepržio kruh sa jajima, da malo skrenem pozornost dekoncentriranom umu.
|