- Priča o moći -
Prije nekoliko mjeseci doselili smo u novi stan. Stan svojom dužinom ima uski balkonski prostor, a na vanjskom dijelu nalazi se zid i rolete. Kada smo preuzeli stan, cijeli taj balkonski prostor i zidić, bili su prekriveni golubovim izmetom, jer je dugo stajao nekorišten. U kutu, na zidiću balkona nalazilo se napušteno gnijezdo od grančica. Spustio sam zadnju roletu da se nebi slučajno tko uselio, ali uspostavilo se da je baš to potaklo neželjeno useljenje. Naime, kada sam došao u stan, tjedan dana kasnije, golubica je već sjedjela na jajima u gnjezdu koje je roletom bilo dodatno zaklonjeno od vanjskih uvijeta. Nisam baš bio sklon izbacivanju obitelju golubova iz njihovog stana, tim više što su se vjerojatno radi mog postupka tamo naselili, pa sam krenuo istraživati koliko bi moglo potrajati njihovo podizanje djece odnosno koliko je potrebno da golupčići napuste gnijezdo. Od poznanika koji se bavi uzgojem ptica doznao sam koliko je otprilike potrebno da se jaja izlegu, odnosno koliko je potrebno da mladi golubovi stasaju i postanu sposobni za letenje. Očekivano vrijeme napuštanja gnijezda je bilo oko mjesec dana nakon useljenja. Čak mi je i poznanik koji se bavi sa pticama savjetovao da bacim gnijezdo sa jajima, jer da ih se inaće neću nikada riješiti. Smatrao sam se odgovornim za to što je golubica uopće tamo snjela jaja i nisam imao namjeru pokoriti da bi vladao. Izlego se samo jedan golub. Idućih mjesec dana balkon je bio pun drekeca (da znate šta jedan mali golub uspije posrati.....ufffffffff). Gledali smo njegovo odrastanje i čak sam mu ostavljao sjemenke i mrvice kruha i vodu, kada sam pomislio da su ga roditelji napustili, no oni samo više nisu živjeli tamo, ali su ga redovno dolazili hraniti i pojiti. Nakon nešto više od mjesec dana što smo živjeli u stanu, golubek je odletio. Nikada se više niti jedan nije vratio. Tko zna, možda je to taj, pa mi se došao pokazati.
|