Slobs u Iraku

18.01.2005., utorak

Komunisti uzvraćaju udarac!



Dve nedelje pred izbore u Iraku slika postaje bistrija. Da, prijavilo se 109 stranaka i pojedinaca, ali nece biti mesta za sve, iako teoretski postoji šansa za sve stranke da udju u parlament. Izborna pravila ne propisuju postojanje bilo kakvog cenzusa, što znači da svako ko skupi dovoljno glasova za makar jedno mesto (oko 30 hiljada glasova, u zavisnosti od odziva) može da udje u parlament.

Ipak, na čelu se izdvaja 5-torka:

1. United Iraqi List – kakvo inspirativno ime za veliku šia koaliciju. Ovo je sigurno najozbiljnija stranka, narocito kada na njihovim posterima najuticajniji verski lider Al-Sistani pozove ljude na izbore obećavši dugo dinstanje u paklu za sve one koji svoje pravo izaberu da ne iskoriste.


2. Iraqi List – premijer Alawi, veliki majstor žongliranja. Često mu uspeva da žonglira sa 5-6 lopti u vazduhu, stojeći na konopcu. Kako obezbediti američku podrsku, a u isto vreme motivisati razočarane baath-iste dovodeći neke od prominentnih clanova Sadamove partije u svoje redove. Uz to je lik Šia, sa velikom podrškom u najsvetijem Šia gradu na planeti – Nadžafu, domu Al-Sistanija.


3. People’s union – Komunisti obučeni u ime koalicije koja nosi ime slavnog komunistickog nedeljnika koji je nekada predstavljao simbol slobode i borbe za prava. Setićete se da sam baš nedavno s nevericom govorio o outdated kampanji ove stranke, ali imperija je vrlo brzo povratila snagu i počela sa izuzetnom kampanjom. Uspeli su nekako da podignu na noge i od prašine otresu staru i vrlo razgranatu infrastrukturu i stave je u pogon. Svuda ih ima, hrabro se pojavljuju tamo gde niko ne sme. Dva kandidata su im vec ubijena u kampanji, ali ovde se radi o organizaciji koja je izgubila hiljade članova od strane Sadama, tako da im par ljudi tu i tamo nije ništa. Svi su stariji od 45 godina i mahom su prosvetni radnici. Najiskrenije, zavidim zemljama čiju decu vaspitavaju levičari. Tolerancija, saradnja, solidarnost, jednakost – voleo bih da moje dete odrasta u takvom duhu.


4. Kurdska koalicija – Dobrim koalicionim sporazumom obezbedili su verovatno 95% kurdskih glasova, sto znaci bar 20% u parlamentu. Kurdi dodju nekako kao Slovenci, svet su za sebe. U Kurdistanu, na severu, sve je lepše i sredjenije. Za arapske uslove Kurdistan je jedna lepo sredjena zelena oaza u kojoj stvari funkcionišu.


5. Iraqi Islamic Party – velika sunni islamska stranka koja bojkotuje izbore. Iako bojkotuju, njihovo ime se i dalje nalazi na glasackom listicu, tako da postoji velika sansa da ce oni protiv svoje volje osvojiti mesta.


Verujem da ce se pored ovih većih igraca u parlamentu naći i dosta boranije, bar još jedno 20-tak stranaka. Takodje, verujem da ce se velika Šia koalicija raspasti na jedno 3 dela odmah posle izbora, tako da ce biti vrlo zanimljivo posmatrati postizborne dogovore.

Da vas upoznam i sa merama bezbednosti u vezi sa ovim izborima. Vlada je odlučila da se tri dana pred izbore svi ljudi oslobode od radnih dužnosti, da odu svojim kućama i da nigde ne izlaze jedno 3-4 dana! Zapravo, moći će da se ode do prodavnice i pijace, ali samo peške. Biće zabranjena upotreba automobila!! Takodje, biće ugašena mreža mobilne telefonije, jer su mobilni telefoni primarno sredstvo za aktiviranje bombi, pa se gleda da se smanji rizik. Svako ko izvadi mobilni telefon na ulici biće uhapšen! Još uvek se ne zna kako ce se prevoziti službenici izborne komisije kao ni brojni posmatrači. Kako će neko ko je brojao glasove do 9 uveče (biračka mesta se zatvaraju u 5) da ode kući posle još uvek nikom nije jasno.


...........................................


Za kraj nešto što će sigurno doći u koliziju sa vašim predstavama o bliskoistočnim zemljama.

Da li ste znali da je Iran zemlja sa najvećim brojem operacija promene pola na svetu Dragi moji, u Iranu osoba koja promeni pol dobije sve papire i cak izvod iz matične knjige rodjenih sa promenjenim imenom i polom! Neki od intervjuisanih nisu mogli da veruju da u zapadnim zemljama ljudi koji promene pol zadrzavaju svoj stari pol u dokumentima. Znate kako svemirski zvuči kad neko kaže da je bolje živeti u Iranu nego u Engleskoj, jer se u ljudska prava više poštuju!!

Sad, postoji naravno otpor kod “običnog” stanovništva. Ali, transeksulaci imaju podršku od strane uticajnog sveštenstva. Islam kaže da je “pravo transseksualca da promeni pol njegovo/njeno ljudsko pravo”!! Zamislite nekog našeg balkanskog crkvenjaka ili sveštenika bilo gde na zapadu koji daje full support transseksulacima! Iranci se zapravo bore protiv stigmatizacije osoba koje su promenile pol. Ayyyy...

S druge strane, homoseksualnost je i dalje veliki taboo zabranjen je zakonom. OK, niko nije savršen! Ipak, predvidjam da će u u narednoj deceniji Iran da postane oaza liberalne misli i party prestolnica sveta. New York, Ibizza, Teheran.



- 00:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>