Slobs u Iraku

29.12.2004., srijeda

Kao da je malo bolje..


Juče sam pogledao najnovije istraživanje javnog mnjenja ovde, i statistika tvrdi da je za nijansu bolje nego pre 2 meseca. Malo se više veruje u pozitivan ishod cele ove papazjanije, ljudi hoće da glasaju i da glasanjem oteraju Amere iz zemlje. U stvari, ove ocene više važe za kurdski sever i šiitski jug. U područjima gde žive Sunni i dalje puca na sve strane i ljudima ne pada na pamet da rizikuju život zbog nekog maloumnog političara.

Zanimljivo je da je na pitanje “Koji organ vlasti se bira na sledećim izborima?” 40% ljudi odgovorilo da se bira predsednik! (bira se parlament) Ovo je, medjutim, sjajno, jer je pre 2 meseca 70% ljudi mislilo da se bira predsednik. Nije ovo ništa čudno, predsednik je ovde dugo vremena bio simbol za vlast, pa se biranje nove vlasti poistovećuje sa biranjem predsednika. Osim toga, i u mnogim demokratskim zemljama ljudi nemaju pojma ko im je predsednik i ko se bira na izborima.

Za nonsens godine u ovoj naftnoj oazi ipak bih proglasio veliku nestašicu goriva i kilometarske redove na pumpama. Nikada nije bilo gore. Ameri krive teroriste, teroristi Amere, a zna se kome to pukne po ledjima na kraju. Zanimljivo je da benzin na pumpi košta 1 američki cent! Za litar! Pun rezervoar za pola dolara! Ima dakle i Bagdad svojih prednosti. OK, ovakva cena je zaostavština Sadamove vladavine. Cenu je odredila vlada i nametnula pumpadžijama. Na crnom tržištu je cena oko 10 centi, pa se pumpadžijama više isplati da to malo goriva kojeg dobiju od rafinerija prodaju na crno, ili da probaju da ga nekako kamionima izvezu i prodaju po 50-tostrukoj ceni. Otud ga nema na pumpama.

Ono što mi je takodje nekako bizarno jeste najnovija akcija američke vojske u Sadr-Cityju – čišćenje ulica od smeća! Najozbiljnije, američki vojnici, koji su pre 2 meseca vodili gerilski rat u Sadr Cityju, danas organizuju lokalna udruženja u čišćenju ulica. U ugovoru o primirju, kojeg su obe strane potpisale, jedna od stavki je i čišćenje ulica. Kako nema civilnih kontraktora koji bi organizovali posao, vojska je to uzela na sebe i za sada su svi zadovoljni. Ja sam znao da vojska može da bude i korisna za nešto, ali eto, trebalo mi je dvadesetak godina da dokučim za šta bi to mogla biti korisna.


..................................................................

Ide Nova Godina, i ja je dočekujem u Bagdadu. How exiting.. Miša Srbin, čovek sa najboljim vezama u Bagdadu, uspeo je da nabavi jedno divlje prasence negde iz Kurdistana. Pajceki se u ovoj zemlji ne gaje, i jedini način da se dodje do celog praseta je da se nekako dogovorite sa nekim lovcima koji bi za vas upucali divlje prase u šumama Kurdistana. Miša je to na neku foru završio, a ja sam skromno, u okviru svojih mogućnosti, ponudio da nabavim jabuku za pajcekova usta.
Uživajte u praznicima!



- 14:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>