![]() Drugari, i sami ste primetili da kad kupujete na Balkanu neku stvar, makar to bio i fabrički zapakovan tehnički uredjaj, uvek morate biti extra oprezni, proveriti da se sigurno ne radi o kineskoj kopiji, da su svi delovi tu itd. Prodavac nije vaš saveznik, već protivnik koga treba nadmudriti i koji će sigurno gledati kako da vas ošiša. Naš ratni drug Mirko je bio na odmoru kod kuće u Splitu. Pre povratka je posećivao rodjake u Hercegovini i kupio je dva cela pršuta “renomirane” firme Lijanović. Zatim ih je teglio 2000km do Bagdada, da bismo sinoć ustanovili da pršut sirov! Spolja je izgledao perfektno, ali je to samo maska. Iznutra je sirov i roze boje, kao sushi :-) I tu sad nema pomoći. Proces sušenja ne može da se nastavi jer je pršut spolja opaljen i sve pore su zatvorene (reči Mirka stručnjaka). A i da može da se nastavi, gde bi mi to radili? Ovde ljudi gudu ne smeju ni da pipnu, a kamoli da je gledaju kako visi sa plafona. Mislim, nije to sad tragično strašno, sinoć smo ga malo pržili i pravili kubanske sendviče (guda + hleb), ali plan je bio da se suvi pršut tanko reže i jede sa daske za rezanje, uz fenomenalni sir koji pravi Mirkova porodica. Lijanovići, možda ste vi velika firma, ali ste sitni vaćaroši u duši! ![]() Pre 2 nedelje smo dobili jos dva pojačanja za internacionalnu brigadu. Na mestu desnog krila u tim je došao Moammer iz Sarajeva, majstor za slobodne udarce i kornere. Na mesto centarhalfa Antoine sa Haitija. Antoine je jedan od onih ljudi koje slušate i pitate se gde je i kad taj čovek stigao da nauči sve sto zna. Pravi trivia majstor. Sinoć nam je rekao, bas pre nego sto smo krenuli da režemo pršut, da je upravo u toj Sukijevoj sobi 403 stanovao Sergio Vieira de Mello, ubijeni šef misije UN u Iraku. U avgustu 2003. je bombaš samoubojica dovezao kamion sa 2 tone eksploziva na kapiju zgrade UN-a, ušao unutra (dobro obezbedjenje), parkirao ispod de Mellovog prozora, tiho prošaputao Allahu egber i digao sebe, de Mella i još 17 ljudi u vazduh. Svi su oni živeli u hotelu u kojem smo mi sad, a de Mello baš u Sukijevoj sobi! Tog dana je čovek džogirao pored reke Tigris pre nego sto je otišao na posao. Gledajući mere obezbedjenja koje mi sada imamo ja ne mogu ni da zamislim da sad, recimo, odem da se šetam pored reke. Mi bukvalno ne možemo ni do radnjica koje su 20 metara od kapije, totalna blokada. Zapravo, izlazimo mi napolje, ali samo u blindiranim autima i sa 10-tak telohranitelja, a to nije zabava. Postoji šansa da za jedno 2 nedelje odem u Palestinu, da posmatram “istorijske” izbore na kome Palestinci prvi put posle par decenija neposredno biraju predsednika. Vrlo se radujem ovoj mogućnosti i ovim putem zahvaljujem Vladi Pranu koji me je stavio na listu posmatrača. Džerusalem, here I am! |