Slobs u Iraku

11.12.2004., subota

Izbori


Stigli su izbori i vrapci se deru kao konji.

Predizborne kampanje neodoljivo podsećaju na balkanska iskustva iz 90-tih. Ceo grad je oblepljen velikim glavama (Talking Heads). Što veća glava to veći izborni rezultat. Glavudža je ponegde propraćena nekim citatom iz svete knjige, i po kojim utopijskim obećanjem (jedinstvo, sloboda, demokratija).

Bogate stranke su rešile da proverenom SPS-ovskom metodom kupe birače za sitnu lovu. Najveća islamska stranka Dawa deli besplatno gorivo svim stanovnicima jednog dela Bagdada. Paradoks je u tome sto benzina na pumpama nema. Vi danas u Iraku, zemlji sa najvećim rezervama nafte, ne možete da kupite gorivo na pumpi. Ali možete ga dobiti od vašeg lokalnog političara slash warlorda slash socijalnog radnika.

Siromašne stranke ili nemaju nikakvu kampanju (osim pljuvanja bogatih) ili imaju skromne (u krugu porodice) loše osmišljene kampanje. Moja omiljena Komunistička Partija Iraka izlazi na izbore sa porukama o pravima radnika. Ajme meni, u zemlji u kojoj je nezaposlenost veća od 50% i gde ljudi ubijaju za bilo kakav posao moji komunisti pričaju o 8-časovnom radnom vremenu. Posmatram ih, i kao da gledam one komuniste iz 19. veka, prvomajske štrajkače u Čikagu ili tako neke. Van vremena i prostora. S druge strane, već danima imaju raširen šator u jednom delu grada koji je tradicionalno njihova baza, gde nekoliko lekara pregleda ljude za dž. I ovo je stara fora, ali uvek pali, uvek.

Moja druga omiljena stranka, Pokret za Ustavnu Monarhiju, malo je u defanzivi. Malo su zbunjeni razvojem dogadjaja, naročito medju Sunni populacijom, njihovom ciljnom grupom. Ciljna grupa se dosta polarizovala i teško da će biti mesta za jednu umerenu monarhističku opciju. Taj lik, wannabe kralj, je odrastao u Engleskoj i klasičan je gospodin čovek. Ne znam na koju foru je mislio da postigne da ga ljudi percipiraju kao Iračanina, kao nekog ko je deo zajednice, kad je čovek de facto rodjen sa srebrnom kašičicom u ustima.

Pre neko veče smo opet blejali kod kolega iz Evrovizije, i rekoše nam da u Iraku vise skoro i da nema stranih novinara. Po malo i zbog bezbednosti, ali uglavnom zbog toga što iz Iraka više nema vesti. Ljudi su toliko oguglali na Iračku muku da ih više ništa ne dotiče. “Vozač samoubica razneo američki konvoj, poginulo 6-toro, 20 povredjenih..” So fuckin’ what..? Ništa novo, niko ni ne trepne. Medijsko tržište je takvo, odmah se traži nešto novo, skandalozno, spektakulrano. To znači da ili mora da se desi neka mega ekplozija koja će da odnese preko 1000 života, ili da se Ameri i pobunjenici bratski izljube i uhvate u kozaračko kolo noseći slike zagrljenih Buša i Zarqawija, koji su privatno verovatno dobri ortaci.



- 15:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>