Slobs u Iraku

06.11.2004., subota

Blog – kakva zaraza..

Demokrate.. republikanci.. Sve je počelo kada je jedna Annie pročitala blog i rešila da ga popne na naslovnicu blog.hr. Ja sam tog jutra najnevinije kliknuo na svoj blog u sklopu redovnih aktivnosti, i našao se u čudu – hrpa nekih komentara. Otkud sad ovo?

Pre toga su mi komentare ostavljali samo drugari zbog kojih sam napravio blog, da bih im se javljao iz Iraka. Sada odjednom puno novih ljudi, i svi s blogovima. OK, krenem ja da obilazim njihove blogove, i naletim na mnogo interesantnih stvari. No, pravu zamku predstavljaju komentari na blogovima. Pročitam neki zgodan komentar, onda kliknem na blog tog komentatora, pa krenem da čitam komentare tamo, pa opet nađem nešto interesantno.. yebote, nikad kraja. Morao sam da napravim dan pauze od interneta da mi se malo razbistri u glavi.

Onda sam instalirao Stat Counter da vidim ko me čita. Stat Counter je super stvar jer vam daje gomilu podataka o ljudima koji posete vašu stranicu. Postoji i mogućnost da se vidi koju stranicu je čitalac posetio pre nego sto je dosao do vas.

E, tu me čeka sledeće iznenađenje. Danas, 6.11. imam preko 300 ljudi koji su došli sa www.monitor.hr. Odem ja tamo, kad ne lezi vraže, eto me na Monitoru.. Pretpostavljam ko je opet krivac, no držim jezik za zubima.

Posle krenem kao dva bloga da pogledam, pa onda još dva i prođe 3 sata. A posao me čeka. Moraću da smislim neki fazon da sve prođem i obiđem za manje od sat vremena!

Par stvari koje sam primetio na blogovima:

Blogerske grupacije. Ponekad je dovoljno da se baci pogled na komentare da se vidi kojoj grupaciji pripada bloger/ica. To je i normalno, ljudi vole da čitaju sebi slične, valjda..
Blogerski ovisnici. Postoji par ljudi koji su jednostavno svuda. Skidam kapu za posvećenost.
Sta je sinoć bilo na TV-u? Ovo se jako česta tema, opet dosta logična jer ljudi i inače vole da razgovaraju o zajedničkim iskustvima, a pošto se blogeri ne druže privatno onda je TV nekakva spona. Mada sam provalio da se neka ekipa u Zagrebu povremeno zapije u nekakvom kulturnom centru. To mi je stvarno super-simpatično. Ne znam zašto se blogeri ne sreću i u Rijeci, Splitu ili Sarajevu npr.
Kibitzeri ekstremisti. Postoji par likova koji obilaze blogove i ostavljaju hejt komentare. Pritom ne otkrivaju identitet, u skladu sa pojašnjenjem ove pojave iz udžbenika za socijalnu psihologiju. Opet, ništa čudno. Mi im dođemo dobri za terapiju, te savetujem svim blogerima da se uvek obraduju hejt komentarima i da sebi upisu jedno dobro delo za taj dan, jer su pomogli još jednom bolesnom saplemeniku.
Big Brother. Većina vas koji zivite u HR s vremena na vreme gleda Big Brother i na gotovo svakom blogu postoji nekakva referenca na likove iz te emisije. Ja samo mogu da pretpostavim da su ti likovi nekakvi baš upečatljivi ljudi, i da je to puno bolje napravljeno od ostalih reality TV emisija, jer ja do sada nikad nisam video ni jednu dobru.
Blogerice. Provalio sam da ribe pišu zanimljivije blogove, bave se zanimljivijim temama, valjda. Vrlo je moguće da sam napravio loš uzorak, ali tako mi se za sada čini.

Krenuo sam da napravim svoj top 10 blogova, ali shvatih da je malo nepravedno da ja sada na prvu loptu donosim nekakve presude. Zato ću da vam skrenem paznju na dva manje popularna a beskrajno zanimljiva bloga:

1. Cura sa sela – fenomenalno štivo koje ekspresno vraća u šesti osnovne, kad smo Buda i ja vodili kao dnevnike tipa "Danas sam na fizičkom bio brži od Peđe, a keva je za ručak spremila sarmu"
2. Jamie Parizer – momak koji pogađa u centar tabua, bez kompromisa i sa puno iskustva.

Čitamo se..

Zlobs

- 19:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>